Ludwig Wittgenstein i otkrivanje tople vode (04. siječanj 2010. godine)

U knjizi "Kraj znanosti" (koju svakako mogu preporučiti), John Horgan opisuje jednu od brbljavih konferencija znanstvenika, sačinjenu od zvijezda i zvjezdica znanstvenog svijeta od kojih su mnoge već u godinama kad se preispituje jesi li išta važno učinio ako ništa ne nosi tvoje ime ili ako barem nisi nečemu dao ime. Uglavnom, ti veleumni znanstvenici se prepucavaju, taština sijeva na sve strane tako da sam sadržaj diskusije postaje sve manje zanimljiv. No, odlomak pamtim po tome što jedan od sudionika rasprave (Kauffman) spomene kao potporu svojim argumentima Ludwiga Wittgensteina na što njegov sugovornik (Gomory) odgovori:

"Za početak, uopće ne znam tko je Wittgenstein", razdraženo je odgovorio Gomory. Kauffman je podignuo obrve. "On je jako poznati filozof."

Ja sam znao tko je Wittgenstein kad sam čitao knjigu, jer sam prije pročitao njegov Tractatus, a u doba kad sam pisao Problem promatrača pročitao sam i Lectures on the Foundations of Mathematics zato jer me je zanimalo kako on definira utemeljenje matematike. Nisam se baš opametio jer je knjiga rastrgana s obzirom da je nastala na osnovi zabilješki studenata njegovog kolegija koji je 1938. godine održao na Cambridgeu. Zanimljivo je da je među malobrojnim studentima koji su slušali Wittgensteinov kolegij bio i Alan Turing. U svakom slučaju, paradoksalnost i relativiziranje tipično za Wittgensteina zrcale se i u zabilješkama studenata.

No, ovaj post ne pišem zbog Wittgensteinovog pogleda na utemeljenje matematike nego zbog jednog vrlo zanimljivog odlomka koji ima ponešto zajedničkog s glavnom temom knjige, ali još više sa sociologijom znanosti. Naime, Wittgenstein želi "definirati" što je matematički dokaz, a usput spominje i otkrića u kontekstu prirodnih znanosti. Što je otkriće u fizici? Donosim prijevod dijela teksta zbog kojeg je ovaj ljepljivac i napisan:

Pretpostavimo da fizičar kaže, "Konačno sam otkrio kako vidjeti kako ljudi izgledaju u mraku - to je nešto što nitko prije nije znao". - Pretpostavimo da Lewy kaže da je vrlo iznenađen. Ja bih mu rekao, "Lewy, nemoj biti iznenađen", što bi značilo, "Nemoj govoriti gluposti."

Pretpostavimo da fizičar nastavi objašnjavati da je otkrio kako fotografirati infra-crvenim zrakama. Tada imate pravo biti iznenađeni ako se tako osjećate, ali u vezi nečega potpuno drukčijeg. To je drukčija vrsta iznenađenja. Prije ste osjetili neku vrstu mentalnog vrtloga, ..., što je znak da niste razumjeli nešto. Ne biste trebali samo zuriti u njega, trebali biste reći, "Ne znam o čemu govoriš."

On bi mogao reći, "Zar ne razumiješ engleski? Zar ne razumiješ "izgledaju", "u mraku", itd.? Pretpostavimo da vam pokaže neke infra-crvene fotografije i kaže, "Evo kako izgledaš u mraku." Ovaj način iskazivanja njegovog otkrića je senzacionalistički i prema tome sumnjiv. On čini da sve to izgleda kao drukčija vrsta otkrića.

Pretpostavimo da je jedan fizičar otkrio infra-crvenu fotografiju a drugi otkrio kako da kaže "Ovo je portret nekoga u mraku." Otkrića takve vrste već postoje.

Premda Wittgenstein ovdje želi odbaciti površne manifestacije raznih "okrića", "dokaza" i slično te se istinski zapitati što otkriće i dokaz zbilja jesu u svojoj suštini, on iskazuje i jednu manifestaciju znanstvene sociologije koja je tako česta u novije vrijeme (treba uočiti da su Wittgensteinova predavanja stara više od 70 godina!). Naime, danas tako često čujemo kako je ovaj ili onaj "otkrio" nešto važno. Prosječnom gledatelju i čitatelju nije ni na kraj pameti da preispituje što je to otkriće i što je dotični otkrio nego se redovito zadovolji s nekom površnošću koju u prosjeku pamti jednu minutu i sedam sekundi. Česta su i popularna otkrića novih molekula i lijekova u borbi protiv smrtonosnih bolesti, naravno, jer se to dobro prodaje, pa medijska reklama u stilu popularizacije i veličanja, posebno nazovi domaće, znanosti nikad ne škodi. No, dobro Wittgenstein kaže, trebali biste ih (novinara i znanstvenika) pitati Ne znam o čemu govoriš. I premda naslov možda i može biti kratak poput "Otkrio kako ljudi izgledaju u mraku", u samom tekstu bi novinar i znanstvenik trebali objasniti o čemu se radi (infra-crvena fotografija). Problemi su što

1) To (skoro) nikoga ne zanima.
2) Novinar nema pojma o čemu piše jer, nažalost, premda se bavi znanošću, zavidi svojim kolegama iz rubrike "slavni, a idioti" pa misli da isti stil treba njegovati i u svom području.
3) Znanstvenik trkelja gluposti i poluistine radi vlastite reklame, a samo "otkriće" nema apsolutno nikakve veze s najavom članka i neizmjerno je skromnije od fanfara u naslovu.

zgrade u mraku

Nisu, naravno, ni znanstvenici drugih profila sveci. Tako sam nedavno čuo priču o jednom fizičaru koji se bavi nečim što sam i ja nedavno istraživao. Naime, tip je po stoti put "otkrio" kako van der Waalsove interakcije mogu biti i odbojne, ovisno o (dielektričnim) svojstvima medija i objekata koji međudjeluju. No, glavna kvaka u priči je da se ti egzotični efekti vide samo na nanometarskim skalama i među vrlo sitnim objektima, a i sam efekt traži vrlo posebna svojstva medija. Uglavnom, novinar pita tipa "Pa hoćemo li uz pomoć vašeg otkrića uskoro moći i levitirati?", misleći eto kako će se van der Waalsova sila moći iskoristiti da dotični znatiželjni novinar odlevitira po potrebi do zahoda, nekoliko nanometara udaljen od poda. Još je zanimljiviji odgovor znanstvenika koji umjesto da kaže, "Ma neee, znate te sile djeluju na malim udaljenostima, možda eventualno možemo razmišljati o nanometarskim strojevima ili takvo nešto...", veli "Pa da. Naravno, potrebno je još mnogo istraživanja, ali u nekoj budućnosti, možda ćemo i u tome uspjeti." Eh... Pa ti budi ljut na farmaceute ako možeš.

I tako, tko bi rekao da čovjek čitajući Wittgensteina može nešto naučiti i o današnjoj situaciji?

NADOPUNA: Danas (03. siječnja 2011. godine) sam naletio na zanimljiv isječak iz Derek Jarmanovog filma 'Wittgenstein' iz 1989. godine. Isječak se bavi upravo sesijama u Cambridgeu i podsjetio me je na ono što sam u knjizi Lectures on the Foundations of Mathematics pročitao - rekao bih zato da je uprizorenje prilično vjerno. Evo YouTube clipa ispod:

<< James Cameron i fizika Kvantna dualnost >>

Zadnji put osvježeno: 03. siječnja 2011. godine