San Daniele del Friuli (16. prosinca 2015. godine, materijal iz 14. i 15.12.2015.)
San Daniele del Friuli je na brdu preko puta (iznad). Još jedna od tih naših konferencija na kojoj nećemo ništa vidjeti osim dvorane za predavanja i hotelskog restorana. Kad sam >> u Varaždinu 2011. godine organizirao 6. biofizičku radionicu, za sudionike sam organizirao večernji obilazak grada. Nije se nažalost moglo u bolje vrijeme. Sipila je kišica, ali smo zato sretni završili obilazak i otišli na večeru i vino.
No ja se ne dam. Grad je na brdu, a toranj poziva (iznad). Treba se spustiti dolje pa popeti gore. Nalazim vrijeme u rupama konferencijskog programa.
S tornja golubovi odlete, naprave dva kruga pa se vrate. Pa opet odlete (iznad).
Na glavnom trgu, skoro na vrhu brda je Duomo di San Daniele - katedrala svetog arhanđela Mihaela. Pored crkve su Palazzo del Monte di Pietà (iznad), L'antico Palazzo Comunale i Casa del Trecento (ispod).
Nekoliko je crkava u San Danieleu (ispod).
U koje se može ulazimo. Jedna je na samotnom mjestu, u parku (ispod) na samom vrhu grada. Pruža se lijep pogled. Nema nikoga.
San Daniele na prvu liči na lijep i dobro očuvan >> istarski grad. S alpskim mirisom. Kroz pukotine između zgrada vide se planine (ispod).
Vratit ćemo se "okolo" - na sjever to Tarvisia pa u Kranjsku Goru.
>> Kranjska Gora. Jedva čekam da opet vidim Špik.
Poslije konferencije odlučujemo provesti još jedan sat u San Danieleu. Sad mi se čini da ga malo bolje poznajem.
Kažu da je San Daniele prijestolnica
pršuta. Valjda nešto kao naš Tinjan, samo ljepše. Jučer smo jeli ponešto od te "talijanske" vještine. Ne osjetim bitnu razliku od kraškog i većine istarskih pršuta. Vlažno i nježno tkivo sušeno samo na buri.
Mnogo je to više po mom ukusu nego često presušeni dimljeni dalmatinski i drniški pršuti. Ovaj iz San Danielea ide dobro uz neki lokalni friulanski cabernet franc.
Vino nije nešto, ali nije ni preloše.
Kroz uličice lovim svjetlost. Trofeje. Neobičan mozaik u kojem ne mogu odgonetnuti ulogu ni značenje klečećih ženskih likova (ispod).
Dvorište restorana Il Platina (ispod). Od pršuta do svadbenih torti, ali meni je za oko zapelo "zlato" ispod drveća.
A najveći trofej ostavljam za kraj. Svjetlost u Via Pietro Micca (ispod).
A onda natrag. Dolinom Tagliamenta pa Felle: Rivoli, Gemona, Venzone u koji se moram vratiti, Chiusaforte, Tarvisio. A dalje znamo. Rateče, Podkoren, Kranjska Gora ... >> Kranjska Gora. I Špik koji sam uspio vidjeti prije mraka.
| << Pusti Karlovac | Dvorac Brezovica >> |
Zadnji put osvježeno 16. prosinca 2015. godine