Djetelina, 26. svibnja 2019. godine

Djetelina (Trifolium) je biljka koju svi poznajemo, barem načelno, ali smo je već zaboravili. Ovih dana cvjeta - akvarel iznad nastao je 11. svibnja, a ovaj ispod 8. lipnja prošle godine, na obali otoka Krka. No, cvat djeteline skoro da i ne opažamo, postao nam je posve običan i neugledan. A nije tako.

Za početak, boja cvijeta djeteline ne zaostaje nimalo za bojama mnogo "plemenitijeg" cvijeća i kreće se, kad govorimo o crvenoj djetelini (Trifolium pratense), od uglavnom crvene, preko crveno ljubičaste pa čak i do lagano plavkasto ljubičaste. Punina odn. saturacija boje također varira, ovisno i o starosti cvata pa tako nalazimo cvjetove "isprane" ljubičaste boje, ali i one težih, tamnijih i purpurnih tonova. Nadalje, gustoća zdravih biljaka može biti jako visoka tako da daje boju velikim livadnim površinama. U gradu djetelinu obično zapažamo na zapuštenim dijelovima tla koji su nekako umaknuli betonu i asfaltu. Na takvim su mjestima fotografirani i cvjetovi djeteline u ovom postu (ispod).

Cvat djeteline je kompozitni tj. sastoji se od mnogo sićušnih cvjetića (iznad i ispod). Ti su pojedinačni cvjetići veliki svega ~ 2 milimetra i gusto pakirani pa je često teško odrediti njihovu geometriju. Cvjetići su izrazito asimetrični (ispod; točnije bi bilo reći da imaju reduciranu simetriju), a ta je vrsta (a)simetrije vrlo uobičajena za porodicu mahunarki (Fabaceae) kojoj djetelina pripada. Ona je, dakle, u srodstvu s grahom, graškom, sojom, kikirikijem, slanutkom ... - nije ni čudo da je stoka voli, djetelina je odličan izvor proteina. Svaki cvjetić djeteline daje sićušnu mahunu punu sitnog sjemena.

Jelen
žvače i prosipa
cvjetove djeteline.

- Issa

Svatko tko zna nešto malo o seoskom životu zna i za krave koje se prejedu djeteline pa se napuhnu i crknu. Vlažna i uvela djetelina izaziva proizvodnju velike količine plinova u buragu preživača i napuhavanje životinja. Problem se ponekad može riješiti masažom slabina krava, a u najtežim se slučajevima životinjama probada burag posebnim šiljkom koji se zove trokar. Ovo dovodi do izlaska plinova, ali se procedura mora pažljivo kontrolirati, a plin polako ispuštati jer napuhnuti burag pritišće srce i žile.

Djetelina fiksira atmosferski dušik (N2) što znači da obogaćuje tlo ionima amonija, NH4+ koji se u takvom obliku može uključiti u cikluse stvaranja organskih spojeva (za sintezu proteina potreban je izvor dušika). Ovo je moguće zbog simbiotskog odnosa djeteline s bakterijama koje se vežu na njen korijen crpeći tako ugljikohidrate kao izvor energije, a vraćajući djetelini fiksirani dušik kao gnojivo.

Najuobičajenije vrste djeteline kod nas su crvena djetelina (Trifolium pratense) i bijela djetelina (Trifolium repens - ispod). Lako ih je razlikovati po boji cvata. Crvena djetelina ima izduženije listove, dok su oni kod bijele djeteline okrugliji, a njihova je zelena boja više pomaknuta prema žutom od onih u crvene djeteline. Sve skupa, klasificirano je oko tristotinjak (!) vrsta djeteline.

Za kraj donosim ilustraciju djeteline iz knjige Edwarda Stepa Wayside and woodland blossoms: a pocked guide to British wild-flowers for the country rambler (Cvat pored putova i u šumi: džepni vodič za britansko divlje cvijeće za šetače po prirodi) iz 1895. godine (ispod >> kliknite na sliku da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji). Stepa sam već spominjao u postu o >> krizantemi. U predgovoru knjige kaže (moj prijevod s engleskog):

Svrha je ove knjige pomoći vrlo velikoj i rastućoj klasi ljudi koji imaju snažnu ljubav za cvijeće, ali kojima su uobičajene "Flore" - neophodne kakve jesu znanstvenom botaničaru - knjige pisane na nepoznatom jeziku. S ogromnim porastom našeg gradskog stanovništva i većim mogućnostima za putovanja, poraslo je i istinsko uvažavanje prirode i svega što je lijepo u njoj; nadam se da će ovaj rad biti od koristi onima koji se tako vraćaju u ruke svojoj Majci ali nemaju vremena ni sklonosti da iščitaju i naporno prevode sve pažljivo sačinjene termine i točne opise koje su učeni ljudi napisali za studenta znanosti.

Knjigu je, dakle, namijenio entuzijastu, zaljubljeniku u prirodu, a ne znanstveniku i botaničaru i opremio je sa 156 ilustracija u boji i 22 crno-bijele ilustracije te s, kako sam kaže, "jasnim opisom" 400 vrsta. Ilustracije su vrlo lijepe i skladne, ponešto reducirane u detaljima, a pogotovo u nijansama - ilustracija iznad ima samo tri (!) boje + crnu. Zapravo, ova treća boja, odn. malo smeđe na korijenu nije bila ni nužna za ilustraciju. Uopće ne postoji nijansiranje boja, a sve sjene dobivene su pametnim pozicioniranjem crne.

O djetelini Step između ostalog piše:

Svatko prepoznaje djetelinu kad je vidi, stoga je nepotrebno zauzimati prostor s općenitim opisom. Njena velika važnost za ispašu učinila je tipične oblike cvjetova i listova dobro poznatim, ali mi imamo toliko autohtonih vrsta, da i ne spominjemo one uvezene, da malo tko osim botaničara i poljoprivrednika poznaje i njihove specifične osobine. Sve djeteline ili trolisti su mahunaste biljke, a struktura pojedinačnog cvijeta je vrlo slična onoj grahorica (Vicia) [] ali su cvjetovi mnogo manji i skupljeni u cvatnu glavu. []

A onda navodi i kratko opisuje 10 glavnih britanskih vrsta djeteline.

Kod nas postoji određena zabuna u vezi s nazivljem djeteline. Crvenu će djetelinu mnogi nazvati lucernom ili lucerkom, premda se lucernom obično naziva biljka Medicago sativa (ili alfalfa), dakle posve drugi rod od Trifoliuma. Ova biljka također pripada obitelji mahunarki i ima slične cvjetove tipične za sve mahunarke. Kompozitni cvat lucerne je obično izduženiji nego u djeteline i vuče nešto malo više na plavo nego što je to slučaj kod crvene djeteline. Lucerna ili alfalfa se namjenski sije za stočnu hranu i također fiksira atmosferski dušik.

<< Sakura haiku Vrtni zvončić >>

Zadnji put osvježeno: 26. svibnja 2019. godine.