Crtice o STEMu, produktivnosti i ekonomiji (26. ožujka 2017. godine)

STEM u službi čovječanstva

Mladi Osječanin razvio aplikaciju: šef preko pametnog telefona prati rad radnika.

Šef i radnik ne moraju se niti vidjeti. Za sve što treba obaviti toga dana, zaposleniku stigne obavijest na pametni telefon. Kada počne raditi, stisne prstom po ekranu na “započinjem”, što odmah vidi na svom telefonu i vlasnik tvrtke ili poslovođa. Na isti način javi i da je završio posao.

Večernji list, 20. 3. 2017.

Međuljudski i radni odnosi su dakle isti kao i u robovlasničkim društvima, ali se umjesto glinenih pločica i papirusa koriste "aplikacije" i pametni telefoni.

STEM ! STEM ! Dajte nam STEMa !

Chaplin, Modern times

Najmoćnije iz Agrokora

I ove godine menadžeri Agrokora osvojili su brojne značajne i PRESTIŽNE NAGRADE koje su potvrdile njihova poslovna znanja i sposobnosti te ujedno stavile dodatni naglasak na uspješne poslovne rezultate Koncerna. []

Desetu godinu za redom, Ljerka Puljić, starija izvršna potpredsjednica Agrokora, izabrana je za najmoćniju ženu hrvatskog biznisa prema listi 300 najmoćnijih žena poslovnog tjednika Lider, a među šest najmoćnijih je i Iva Balent, izvršna direktorica marketinga Agrokora.

agrokor.hr, 31.21.2014. Pregledano 20.3.2017.

Zar nije odbojan taj menadžerski jezik i "kultura" s opsesijom moći i prestižem? Dodatno, zar nismo u Hrvatskoj uvijek znali prepoznati i nagraditi prave i NAJMOĆNIJE vrijednosti?

ŠIME: Prelijeva se taj duh i na obrazovni sustav ili se barem neki zanose njime.

ANTONIO: O, kako da ne! Želimo obrazovanje za moćne menadžere ! :)

"Lažne" znanosti u vremenu nesigurnosti

Postoji ta ideja o "kvantifikaciji" i "naturalizaciji" društvenih znanosti, o tome da i na njihovom području interesa postoje zakonitosti koje stoje iza fenomena kojim se bave, iza revolucija, ratova, kolektivne paranoje, krahova tržišta, ksenofobije, burzovnih oscilacija ... I koliko god da se efemerni fenomeni iz tih područja dali opisati matematičkim modelima, ono što je uistinu zanimljivo ostaje izvan dohvata metodologije i navodnih "zakonitosti" sociologije i ekonomije. Koliko ste, uostalom, puta samo čuli uvažene makroekonomske hrvatske eksperte čija se ekspertiza svodi na nešto malo postotnog računa, a iz nje izvode megalomanske predikcije i zaključke koji se tiču sudbine svakog od nas? To je zapravo zastrašujuće.

Ekonomija i sociologija nikad neće biti prediktivne poput astronomije, fizike ili kemije i od takvih bi snova zapravo trebale odustati, u interesu društva koje od njih očekuje čuda koje te znanosti ne mogu proizvesti.

A upravo u ovim vremenima nesigurnosti od tih se znanosti očekuju odgovori na važna pitanja. Što će biti s Europom? Što će biti s eurom? Hoće li Trump stisnuti crveni gumb? Što će biti s nagomilanim dugom? Kakva je budućnost javnog sektora? Hoće li biti rata?

Ni na jedno od ovih pitanja te znanosti ne mogu dati adekvatan odgovor jednostavno zato što nisu prediktivne. Pitanja o kojima se radi, uostalom, nisu jednostavna, ali bi to trebalo priznati u interesu društva i reći da su ekonomske i sociološke prognoze u mnogo čemu samo malo korisnije od bacanja kockica ili astrologije. Ekonomija i sociologija nisu prirodne znanosti. Nema ničega u tim znanostima što je nužnost na onaj način kao što je nužan zakon gravitacije ili porast entropije u zatvorenom sustavu. Njihova područja interesa ovise o dogovoru, psihologiji, zakonodavstvu i beskonačnom broju uzroka koji mogu lavinski eksplodirati, a i ne moraju.

Nema ničeg evolucijski nužnog u sadašnjem stanju stvari, u dominaciji tržišne ekonomije i demokracije. Uostalom, posvuda u svijetu danas vidimo suprotne tendencije. O tome što će i kako će nam biti ne odlučuju ekonomske i sociološke "zakonitosti" - radi se o stvarima koje nisu nužne, koje se mogu dogoditi, a i ne moraju se dogoditi, koje mogu eskalirati ili se primiriti.

U tom smislu, čini mi se da bi bilo bolje da se manje pouzdajemo u navodne "zakonitosti" i sud eksperata iz neprediktivnih znanosti, a više u sebe, svoje prijatelje i ljude koje poznajemo i od kojih možemo naučiti i koje možemo naučiti - i o nama sigurno nešto ovisi.

Fetišizacija produktivnosti, logori i rad kao vrijednost

Nije li posve ista ideja o produktivnosti i učinkovitosti stajala i iza automatizacije proizvodnje Forda T i automatizacije ubijanja Židova u nacističkim logorima ?

Nisu li i danas produktivnost i učinkovitost svete krave koje se uopće ne smiju propitivati, a pogotovo to ne smiju oni koji su na "državnoj sisi" ?

Rad i učinkovitost, sami po sebi i izvan konteksta, nisu nikakve vrijednosti.

Na kraju, nije li na ulazima u nacističke logore smrti pisalo "Arbeit macht frei" (rad oslobađa) ?

Arbeit macht frei
JURAJ: Pitam se nisu li za fetišizaciju produktivnost zaslužni razni "project manageri", odnosno cijela grana djelatnosti koja se razvila oko onih koji uistinu nešto proizvode.

DRAGICA: Činjenje zla je u logorima bilo dovedeno do "savršene" organiziranosti, tako tipične za Nijemce. Ja sam shvatila da Antonio misli na tu žalosnu učinkovitost i produktivnost.

ANTONIO: Tako nešto Dragice. Ali mislim i na neopravdano veličanje produktivnosti i učinkovitosti koja je sama sebi postala svrhom a da se nitko ne pita šta iza nje stoji, kakvi konteksti, kakvi odnosi snaga i dominacije, raspodjele bogatstva, vlasništva ... Produktivnost za što? I za koga?

DRAGICA: Da, zato se i prisjećam Böllove anegdote o padu radnog morala. Ali kod ove usporedbe s logorima, jasno da se mislilo na učinkovitost i organiziranost zla, a natpisi su trebali onima koji završe iza vrata reći nešto kao "Sami ste si krivi.". U Buchenwaldu je pisalo "Jedem das Seine". Okrutno je možda, ali da se to nažalost usporediti s današnjim gramzljivim i bezdušnim kapitalizmom koji isto tako kaže "Sam si si kriv", "Nisi fleksibilan", "Nisi inovativan", "Nisi produktivan".

ŽELJKA: Oko 100 milijuna djece na svijetu /to je procjena/ radi u potpuno nehumanim uvjetima, da ne ističemo da su - djeca. Pa naravno da je to logor drukčijih granica. Ako ostaneš unutra, pitanje je do kada ćeš preživjeti - ako izađu iz tog kruga, pomest će ih što nemaju i tu šaku riže ili kruha.

ANTONIO: Najbolji su mi oni koji u cijeloj priči vide za sebe poziciju čuvara logora i uživaju u tome te na sav glas hvale sustav koji proizvodi logore. Jedem das Seine.

LACI: Obrazovni sistem danas proizvodi uglavnom poslušnu masu koja strojevim korakom stupa podno kapije na izloženoj slici.

SANJA: Ponavljam - Marx je imao i dijagnozu i lijek. Tko se malo prihvati odabranih poglavlja Kapitala, shvatit će što je u temeljima forsiranja učinkovitosti. Odavno već velika većina ljudi živi da bi radila, a ne obrrnuto. Marx o tome piše u Otuđenom radu, kako se proizvodi našeg rada okreću protiv nas jer nas osiromašuju, a vlasnika obogaćuju. S druge strane tu je marketing i potreba za novim stvarima, predmetima koji bi trebali predstavljati svojevrsnu dudu varalicu uplakanih radnika tj. djelatnika koji uporno na krivi način pokušavaju ispuniti prazninu svog života, odričući se kreativnosti tj. mijenjajući je za trice i kučine. Rad i učinkovitost lako postaju i jesu samo još jedan alat kako nas izvlastiti od naših misli, kreativnosti i smisla postojanja. []

Dare to be naive

Moramo se riješiti naizgled točnog, a zapravo potpuno pogrešnog koncepta da svatko mora zarađivati za život. Danas je činjenica da jedan od nas deset tisuća može napraviti tehnološki proboj od kojeg ćemo živjeti svi mi ostali. Mladost današnjice potpuno je u pravu kad u zarađivanju za život vidi besmislicu. Stalno izmišljamo poslove zbog ove pogrešne ideje da svatko mora biti zaposlen na nekoj dosadi zbog toga što, prema maltuzijansko-darvinističkoj teoriji, mora opravdati svoje pravo na postojanje. Tako imamo inspektore inspektora i ljude koji prave uređaje za inspektore da nadgledaju inspektore. Pravi posao za ljude trebao bi biti da se vrate u školu i misle o čemugod su mislili prije nego što su im rekli da moraju početi zarađivati za život.

Buckminster Fuller

Bucky je naravno u pravu. Međutim, njegova vizija svijeta zahtijeva preraspodjelu bogatstva te solidarnost i empatiju koja nije postojala ni prije 50 godina, a ne postoji ni danas. Možda je okrutan svijet koji smo izgradili posljedica toga što smo po prirodi okrutne i sadističke životinje, a ne dobrohotni i "naivni" sanjari. Barem u većini.

Usudimo se biti naivni.

Dare to be naive

Ekonomska prognoza tovljene pure

Čuo sam neki dan poučnu pričicu o puri koja svakog dana dobiva svoju dozu kukuruza, šetnju dvorištem, pažnju ljudske ruke koja je hrani i svakog dana je sve sigurnija da će tako i dalje biti. Svakog dana se naime njena prognoza o budućnosti temelji na sve dužoj povijesti u kojoj je sve išlo dobro i pura nema nikakvih statističkih razloga sumnjati u dobre namjere mesara.

Sve do Dana zahvalnosti (Thanksgiving) kad Amerikanci obično jedu pure i kad velikodušni mesar zakolje puru, statistički praktički sigurnu u budućnost dobre hrane i ugodnog življenja.

Nassim Taleb puru poredi s današnjim ekonomistima i prognostičarima koji "pouzdanje" u svoje modele i sustav temelje na statistici kojoj nedostaju ključni elementi, između ostalog i ideja o mesaru. Globalna ekonomija je, naime, sustav koji u suštini nije statistički, u kojem GLOBALNA kretanja može određivati šačica ljudi koja drži 99 % sveg bogatstva. Tako mali broj ljudi u biti i nije statistički sustav, a sva ona "statistika" se odvija na nekom bijednom postotku koji ne ovisi o raspoloženju mesara.

Ekonomska prognoza tovljene pure koja ne uključuje ideju o mesaru ne vrijedi baš ništa.

BRUNO: Netko je napisao ovako nekako: "Onaj koji vjeruje u neograničeni rast u uvjetima ograničenih resursa ili je luđak ili je ekonomist".

ANTONIO: Postoje sustavi koji svoju egzistenciju duguju neprekidnom rastu. Agresivni karcinomi na primjer. Ili virusi koji upravo preskoče granicu vrste. Ili lavine. Ili požari. Svi takvi sustavi jednako završavaju - pomorom okoline koja ih podržava.

JURAJ: Zapravo većina ljudi toj šačici proizvodi mali termalni šum. Dionice su dobar primjer. Mali ulagač će u prosjeku biti na nuli a veliki će sustavno rasti... Do financijske krize tj mesara.

DRAGICA: Jedna pura, dva pandura, svakom dođe smrtna ura.

Bruno javlja da se radi o izjavi Kennetha E. Bouldinga: “Anyone who believes in indefinite growth in anything physical, on a physically finite planet, is either mad or an economist.”

Bez roba, bez gospodara.

LJUBICA: Ni dieu, ni maitre!

ANTONIO: He, znao sam Ljubice po čemu ćete opaliti :)

DALIBOR: Louis-Auguste Blanqui da, ali ipak Hegel.
<< Maca iz Bribira Granice znanosti >>

Zadnji put osvježeno: 26. ožujka 2017. godine