Čiope u Dubrovniku (14. veljače 2011. godine)

Stradun, čiope, Dubrovnik

Ja sam sanjao Dubrovnik prije nego što sam ga prvi put vidio. Nisam posve siguran kako bih to točno objasnio. No siguran sam da se u mojim snovima pojavljivao kameni grad u noći sa zagonetnim ulicama i trgovima do kojih su te ulice vodile. Nisu to bili ugodni snovi. Taj grad bio je pozornica za neko nejasno događanje, za neki zabrinjavajuće nepoznati čin dramaturgije u kojoj sam i ja bio nekakav glumac.

Kad bolje razmislim, nije mi uopće jasno da sam kao dijete sanjao tako neobične snove, ali što je u tome posebno zanimljivo, i što je i razlog za ovaj post, je da sam kasnije otkrio da je grad iz mojih snova Dubrovnik. Kako sanjati grad u kojemu nikad nisi bio - ne znam, ali znam da sam Dubrovnik jasno prepoznao kao grad iz svojih snova, ali ne prvi put kad sam u njemu bio nego tek 21. lipnja 2005. godine kad sam se u njega prvi put spustio u noći. Moglo je biti možda 22:00, 22:30.

čiope, Dubrovnik, kuće

Dubrovnik u noći je drukčiji Dubrovnik. Tada on postaje pomalo i sablastan. Žuta svjetlost, zidovi koji se u daljini gube, guta ih mrak, i čiope. One stvaraju pokretnu vrišteću kulisu noćnog Dubrovnika. S njima taj grad postaje zbilja dio snova. Napetih snova.

Mene je taj noćni Dubrovnik posve začarao. Sva sreća da sam sa sobom ponio i digitalni fotoaparat pa sam taj noćni dojam kako-tako uspio zabilježiti (vidi ispod).

čiope, Dubrovnik, kuće

Kad sam pisao "Problem promatrača", svoj dojam Dubrovnika zapisao sam u prvom poglavlju knjige. Čitateljima Konstrukcije stvarnosti nudim prvo poglavlje "Problema promatrača" >> OVDJE. U njemu je dobro opisan Dubrovnik o kojemu želim govoriti u ovom postu.

Dubrovnik, naranče, noć
Nebo je odavalo nešto umiruće svjetlosti a ostatak je dolazio iz narančastih žarulja postavljenih na kamene zidove kuća malo iznad visine glave. Snimatelj se polako gibao i kako se premještao s noge na nogu, tamni komadić neba blago se njihao s lijeve na desnu stranu prizora između promičućih zidova. Okolo je svakako moralo biti mnogo ljudi, a njihovi glasovi su se približavali i odmicali. Dvije djevojčice najvjerojatnije iz Francuske i njihovi mladi roditelji. Desetak starijih glasova i riječi koje su zvučale hebrejski.
Dubrovnik, žena, noć

Ne mogu dočarati takav kameni grad bez pokretne slike i zvuka. Zato pogledajte video zapis koji sam snimio 21. lipnja 2005. godine. Lako ćete uočiti vezu između >> prvog poglavlja "Problema promatrača" i ovog video zapisa.

Dubrovnik sam za potrebe ilustriranja "Problema promatrača" konstruirao 2008. godine (prve tri slike s početka posta). Bila je to prilično zahtjevna konstrukcija, a ispod možete vidjeti dvije testne, probne slike, jednu u noćnom...

zgrada, Dubrovnik, noć

... a drugu u danjem osvjetljenju.

zgrada, Dubrovnik, dan

Downloadirajte prvo poglavlje "Problema promatrača" >>OVDJE.

<< Zimska čipka Rabo je bokononist >>

Zadnji put osvježeno 14. veljače 2011. godine