SUSJED KOJEMU JE DOSADILO ŽIVJETI

Nekako slučajno se poklopilo
Da sam prošao pored stare zgrade
Odakle sam nekad davno trčao
Da ulovim jedanaesticu do Jordanovca –
Bili su nekad, naime, dani
Kad sam mogao spavati do podne
I uživao sam u tome
Mnogo više nego u školi.

Posjekli su drveće
I podigli još zgradurina
Tako da je sve u sjeni
Iako ni u moje vrijeme
Nije bilo lijepo –
Sad je ipak još ružnije.
Neka meni posve nepoznata dječica
Trčkaraju od parkinga do ulaza
Pa natrag
I nitko od njih nikad neće znati
Da je baš tu pao
Susjed s četvrtog kata
Kojemu je jednog jutra
Dosadilo živjeti.