SJETIO SAM SE SVOJE ŠKOLSKE TORBE, PRIJE SPAVANJA

Što je bilo sa svim onim našim torbama
Od skaja, sa sjajnim kopčama preko džepova
Što bi tako lako kliznule i sočno kliknule
Dok su još bile nove, na početku godine?
Imale su dvije pregrade iznutra,
U jednu su išle teke, a u drugu knjige
Za koje smo vikendom prije prvog dana škole
Pravili omote od starog kalendara –
Samo prevrneš listove na bijelu stranu
Pa malo rezuckaš i lijepiš selotejpom,
Ispadne bolje od onih kupovnih, od plastike.

Što je bilo s tim knjigama kojima su listovi
Bili posve glatki i koje su mirisale po novom,
Onom posebnom mirisu novih knjiga
punih slova i boja i lijepih slika?

Što je bilo s pernicama,
Onim običnim, najjeftinijim, što su bile
tek džepići s ciferšlusom,
Ili onim crvenim, debelim, s puno omči
Za bojice i flomastere,
S plastičnim trokutima i kutomjerima
Malim šestarom i plastičnim povećalom
I gumicama i šiljilima
Onim običnim, s jednom rupom
I nareckanim udubljenjima sa strane
Da ti ne isklizne dok okrećeš olovku
Ili onim većim, s manjom i većom rupom?
Poslije je bilo i onih u keramičkim figuricama
Kakve mačke ili žabe,
A pravili su i gumice što su mirisale
na žvakaće gume Bazooka, i izgledale slično,
Premda su brisale prilično loše
I stalno se trgale.
Što je bilo s tamnoplavim kutama
Od grubog platna, s džepićima i kragnom
I Yassa šorcevima, i kapama gagarinkama
Što su imale samo rupu za lice
Koje smo nosili zimi, na putu do škole
Da nam ne ozebu uši
I bile su, općenito, odvratne
Pogotovo kad bi se u njima oznojio.

Što se dogodilo sa svim time?