Ropstvo našeg doba, epizoda 87, 29. listopada 2026.

Mi strogo zabranjujemo kočijašima da tjeraju svoje konje da vuku teške terete pa čak organiziramo i klanje stoke u klaonicama tako da bi životinje što manje patile. Ali kako samo čudesno slijepi postajemo čim su u pitanju oni milijuni radnika koji umiru polako, i često bolno, svuda oko nas, na radu čijim se plodovima koristimo za svoju udobnost i zadovoljstvo.

Ova začudna sljepoća koja zadesi ljude iz naše klase može se objasniti jedino činjenicom da ljudi, kada se ponašaju loše, uvijek izmisle životnu filozofiju koja njihove loše postupke uopće ne predstavlja lošima, već samo rezultatom nepromjenjivih zakona izvan njihove kontrole. U prijašnjim razdobljima takav pogled na život nalazimo u teoriji da postoji nedokučiva i nepromjenjiva Božja volja koja je nekim ljudima predodredila skroman položaj i težak rad, a drugima uzvišen položaj i uživanje u dobrima života.

O ovoj temi napisana je ogromna količina knjiga i propovijedane su bezbrojne propovijedi. Tema je razrađena sa svih mogućih strana. Pokazalo se tako da je Bog stvorio različite vrste ljudi: robove i gospodare; te da obje vrste trebaju biti zadovoljne svojim položajem. Nadalje se pokazalo da će robovima biti bolje na onom svijetu; a poslije se ukazivalo na to da, iako su robovi bili robovi i takvi trebali i ostati, da njihovo stanje ipak ne bi bilo loše ako bi gospodari bili ljubazni prema njima. Zatim je posljednje objašnjenje, nakon emancipacije robova, bilo da je bogatstvo nekima povjereno od Boga kako bi dio toga mogli iskoristiti u dobrim djelima, te da nema štete u tome da su neki ljudi bogati, a drugi siromašni.

Ova su objašnjenja dugo vremena zadovoljavala i bogate i siromašne (osobito bogate). No došao je dan kada su ta objašnjenja postala nezadovoljavajuća, posebno siromašnima, koji su počeli shvaćati svoj položaj. Potrebna su bila nova objašnjenja. A ta su proizvedena baš u pravo vrijeme. Ova nova objašnjenja došla su u obliku znanosti: političke ekonomije, koja je objavila da je otkrila zakone koji reguliraju podjelu rada i raspodjelu proizvoda rada među ljudima. Ovi zakoni su, prema toj znanosti, da podjela rada i uživanje u njegovim proizvodima ovise o ponudi i potražnji te o kapitalu, renti, nadnici, vrijednostima, dobitima itd.; općenito, o nepromjenjivim zakonima koji uređuju čovjekove ekonomske aktivnosti.

Uskoro je na ovu temu napisano onoliko knjiga i pamfleta te održano predavanja koliko je bilo napisano rasprava i propovijedi o prethodnoj temi, a i dalje se neprestano pišu hrpe pamfleta i knjiga te drže predavanja. Sve su te knjige i predavanja jednako mutni i nerazumljivi kao i teološke rasprave i propovijedi, te i oni, kao i teološke rasprave, u potpunosti postižu svoju zadanu svrhu, tj. daju takvo objašnjenje postojećeg poretka stvari koje opravdava neke ljude da se suzdržavaju od rada, ne uzmemirujući se pritom u korištenju tuđeg rada.

Činjenica da se za istraživanja ove pseudoznanosti nije uzimalo u obzir stanje ljudi u cijelom svijetu kroz cijelo povijesno vrijeme da se pokaže opći poredak stvari, već samo stanje ljudi u maloj zemlji, u najneobičnijim okolnostima – u Engleskoj krajem osamnaestog i početkom devetnaestog stoljeća – ta činjenica nije ni najmanje omela prihvaćanje valjanosti rezultata do kojeg su istraživači došli. Prihvaćanje ni danas ne ometaju beskonačni sporovi i nesuglasice među onima koji proučavaju tu znanost i koji se uopće ne mogu složiti oko značenja rente, viška vrijednosti, profita itd. Samo je jedan temeljni stav te znanosti prihvaćen od svih, naime, da su odnosi među ljudima uvjetovani, ne onim što ljudi smatraju ispravnim ili pogrešnim, već onim što je povoljno za one koji zauzimaju povoljne pozicije [u društvu].

Priznaje se kao nedvojbena istina da, ako su u društvu iznikli mnogi lopovi i razbojnici koji radnicima oduzimaju plodove njihova rada, da se to ne događa zato što lopovi i razbojnici loše postupaju, već zato što su takvi neizbježni ekonomski zakoni, koji se mogu mijenjati jedino polaganim evolucijskim procesom na koji ukazuje znanost. Stoga, prema smjernicama znanosti, ljudi koji pripadaju klasi pljačkaša, lopova ili korisnika ukradene robe mogu mirno nastaviti koristiti stvari stečene krađama i pljačkom.

Premda većina ljudi u našem svijetu ne zna detalje ovih umirujućih znanstvenih objašnjenja jednako kao što ranije nisu znali pojedinosti teoloških objašnjenja koja su opravdavala njihov stav, ipak svi znaju da objašnjenje postoji; da su ljudi od znanosti, mudri ljudi, uvjerljivo dokazali, i nastavljaju dokazivati, da je postojeći poredak stvari onakav kakav bi trebao biti, i da, stoga, možemo mirno živjeti u ovakvom poretku stvari, a da ga sami ne pokušavamo promijeniti.

Samo na taj način mogu objasniti nevjerojatnu sljepoću dobrih ljudi u našem društvu koji iskreno žele dobrobit životinja, ali ipak mirne savjesti proždiru živote svoje ljudske braće.