Živio Josip Radnik!, epizoda 79, 7. svibnja 2026.

Tko neće da radi, neka i ne jede.

Druga Solunjanima, 3:10

Živio pošteni rad! Živjeli pošteni naši radnici! Radnici naši, kojima nije uzor Marks, Lenjin i slični ljudi niskih moralnih kvaliteta, nego koji hoće da slijede onoga, koga je Crkva stavila i nazvala uzorom radnika – exemplar opificum, sv. Josipa!

Alojzije Stepinac, u propovijedi prilikom otvaranja Župe svetog Josipa na Trešnjevci, 1937. godine

U emisiji "Duhovna misao" prvog svibnja na prvom programu Hrvatskog radija, "misao", zapravo propovijed, lijepo je i nježno natvorio fra Ivan Bradarić. Započeo je sa:

Dok cijeli svijet obilježava međunarodni praznik rada, mi kršćani s posebnim poštovanjem i pobožnošću slavimo blagdan svetog Josipa Radnika.

a završio sa:

Pošten radnik[...] nosi u sebi nešto od Josipove tihe svetosti. Zato neka nam ovaj dan bude poticaj da jedni druge više cijenimo, da budemo zahvalni za svoj rad i za rad drugih, i da u svakoj obvezi prepoznamo priliku da budemo suradnici Božjeg stvaranja. Ako je Josip mogao živjeti svetost u tišini radionice, u svakodnevnom radu, u brizi za obitelj, onda to može i svaki od nas. Upravo tu, u našem poslu, u našoj obitelji, u našoj svakodnevici počinje svetost koja mijenja svijet.

Vjerske propovijedi uspješne su zato što svaki vjernik zamišlja sebi najljepše stvari kad čuje riječi koje se smatraju pozitivnima, recimo "pošten radnik". No, što fra Bradarić misli kad kaže "pošten radnik"?

Misli li on na radnika koji ponizno, tiho i bez prigovora šljaka za crkavicu u bolnici, pekari, u nekom privatnom poduzeću ili u visokom privatnom učilištu u kojem njegov gazda vozi najskuplji bijesni Merceces? Misli li na tog radnika, koji je, kao vjerni kršćanin siguran da će, kao što Bradarić kaže, Bog prepoznati njegov rad? "U Božjim očima svaki je pošteni napor dragocjen."

Ili misli na radnika koji vrišti u takvom ropstvu, koji zahtijeva pravednu naknadu za svoj svakodnevni trud, i ne želi da djeca bogataša i robovlasnika zlatnim žlicama grabe i otimaju kruh njegove djece i mirovine njegovih roditelja? Misli li na radnika koji se buni, galami, protestira pa i sabotira i zaustavlja stroj koji drobi, ako treba?

Dođe vrijeme kada rad stroja postane toliko odvratan, kad toliko razboli vašu dušu da u njemu ne možete sudjelovati! Ne možete u njemu čak ni pasivno sudjelovati! I morate uprijeti svoja tijela protiv zupčanika i kotača, poluga, protiv cijelog stroja – i morate ga zaustaviti! Morate pokazati ljudima koji ga vode, ljudima koji ga posjeduju – da će stroj biti potpuno spriječen u radu ako ne budete slobodni!

Mario Savio, govor na protestu na Sveučilištu Berkeley u Californiji, 2. prosinca 1964.

Fra Bradarić, naravno, misli na onog prvog, na ovčiju dušicu čiji će trud nagraditi Dragi Bog, jer ni njegov gazda s bijesnim Mercedesom, ni Pavao Vujnovac, ni Donald Trump ni Elon Musk s 800 milijardi dolara bogatstva ionako ne mogu kroz ušice igle u raj. Eto im! On je na putu Josipove svetosti i njegovo je Kraljevstvo nebesko, iako je na ovom svijetu rob.

Kršćanstvo je ovčija filozofija, filozofija poniznosti pred silom i terorom moćnih kojima crkve pomažu da očuvaju svoj položaj moći. To je filozofija kontrarevolucije koja zazivajući Božju volju opravdava svijet nasilnika i svijet robova. To, uostalom, i doslovno piše u Novom zavjetu:

Robovi slušajte svoje zemaljske gospodare kao Krista sa strahom i trepetom, u iskrenosti srca svoga.

Efežanima 6:5

Koji su pod jarmom robovi, neka svoje gospodare smatraju svake časti dostojnima da se ne bi pogrđivalo ime Božje i nauk.

Prva Timoteju 6:1

[...] toliko inače iskrenih mrzitelja ropstva i nepravde miješa Kristova učenja s velikim naporima za društveno i ekonomsko oslobođenje. To dvoje je nespojivo i oduvijek suprotstavljeno jedno drugome. Jedno zahtijeva hrabrost, odvažnost, prkos i snagu. Drugo propovijeda evanđelje neotpora, ropskog pristajanja na volju drugih, riječ je o potpunom zanemarivanju karaktera i neovisnosti, te je stoga destruktivno za slobodu i blagostanje.

[...]

A siromašni? Oni se uzdaju u obećanje kršćanskog raja, kao staračkog doma, sanatorija za obogaljena tijela i slabe umove. Oni trpe i pokoravaju se, pate i čekaju, dok se iz njih ne izbije svaki djelić samopoštovanja, dok im tijela ne postanu mršava i usahnu, a duh slomljen od čekanja, iscrpljujućeg i beskrajnog čekanja kršćanskog raja.

[...]

Radnik koji zna uzrok svoje bijede, koji razumije ustroj našeg nemoralnog i nepravednog društvenog i industrijskog sustava može učiniti više za sebe i svoju vrstu nego što su Krist i Kristovi sljedbenici ikada učinili za čovječanstvo; svakako više nego što su to učinili krotko strpljenje, neznanje i pokornost.

Emma Goldman

Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom, jer nema vlasti doli od Boga, koje postoje od Boga su postavljene. Tko se suprotstavlja vlasti Božjoj se odredbi protivi.

Rimljanima 13:1-2

U međuvremenu, kako bi nas utješio, Bog, uvijek pravedan, uvijek dobar, predaje zemlju vladama Napoleona Trećih, Williama Prvih, Ferdinanda Austrijskih i Aleksandara svih Rusija.

Mihail Bakunjin, Bog i Država

U Hrvatskoj, inače, Prvi maj i nije praznik rada nego obljetnica "vojno-redarstvene" akcije Bljesak na čijem se obilježavanju često nose crne majice s oznakama "Za dom spremni!" A i Josip Radnik je tu da sve to blagoslovi, kao znak vjekovne hrvatske vjernosti Katoličkoj crkvi, dok cvrči meso na roštilju, a domoljubni radnici pjevaju budnice.

Tko zna nije li Isus u svojoj božanskoj viziji razgovarao s Josipom i o Hrvatskoj, i povjerio Josipu na brigu Hrvate sa željom da im pomogne da vjeruju u milosrđe Oca, da u krizi započnu iznova?

Giorgio Lingua, apostolski nuncij u Hrvatskoj, na središnjem misnom slavlju i svetkovini svetog Josipa Radnika, 1. svibnja 2021. u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu

Kraljevstvo nebesko je kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama.

Matej 18:23

. ↓ MP3 --- TRNS --- RSS ---