Opera za tenora, zbor znanstvenika i Jeffreya Epsteina, epizoda 74, 19. veljače 2026.

Jeffrey Epstein odslužio je svega 13 od 18 mjeseci zatvorske kazne nakon što se izjasnio krivim za podvođenje maloljetnika. Dopušteno mu je da i veći dio tih 13 mjeseci navodne „kazne“ provede radeći u svom nabrzaka osnovanom „znanstvenom institutu“, Floridskoj znanstvenoj zaklade, koji je, ubrzo nakon puštanja na slobodu 2009. godine, rasformirao.

Na LinkedInu, Epstein se opisivao kao "znanstveni filantrop". Na njegovom je profilu pisalo: "Gospodin Epstein pridonio je mnogim važnim znanstvenim pothvatima i konferencijama. Njegov rad podržao je eminentne znanstvenike diljem svijeta, dobitnike Nobelove nagrade i poznate velikane poput Stephena Hawkinga."

Nije nimalo čudno da su znanstveno izdavaštvo pa i cijela znanost postali to što su danas. Otac modela znanstvenog pljačkaštva je Robert Maxwell, medijski tajkun i prevarant koji je cijeli život dilao i mešetario, pokrao mirovinski fond svojih radnika, a u znanstvenoj taštini je nanjušio sjajno pogonsko gorivo za ogromni profit. Upravo je on postavio temelje današnjeg znanstvenog izdavaštva, a sve je započelo tako što je osmislio cijelu shemu podilaženja znanstvenicima. Pozivao bi ih na raskošne večere, plaćao bi organizaciju konferencija, a onda bi predložio nekima od uglednijih znanstvenika da pokrenu i uređuju časopis iz svog područja koji će on izdavati. Kvaka je bila da bi ti znanstvenici onda, temeljem svog ugleda u zajednici, privlačili i druge da objavljuju u Maxwellovim časopisima, a Maxwell bi te časopise i članke za ogromne pare prodavao knjižnicama javnih institucija po cijelom svijetu. Znanstvenici su zapravo radili sve – i uređivali časopise, i pisali i recenzirali članke, potpuno besplatno (!), i reklamirali sve to na konferencijama. Maxwell nije morao raditi baš ništa osim sve to prodati za masne pare sveučilištima i knjižnicama koja su sav taj posao zapravo već platila kroz plaće svojih znanstvenika koji su objavljivali u tim časopisima. Sveučilišta i knjižnice su sve to uredno kupovali javnim novcem i to po preporuci urednika tih časopisa, koje je Maxwell efektivno kupio i koji su tvrdili da su upravo ti časopisi nužni za knjižnice i da je u njima najbolja znanost. Za sve to bi platio tek pokoju pišljivu paru tu i tamo, tek toliko da malo podigne taštinu znanstvenika. Poslije je sve to išlo samo od sebe, pogonjeno prestižom i taštinom. Časopisi su se umnožavali i više skoro da nije trebalo ništa ni plaćati, para je samo kapala.

Maxwellova kći je famozna Ghislaine Maxwell koja je podvodila maloljetnice mešetaru i zlostavljaču djece, Jeffreyu Epsteinu. Epstein je, inače, bio silno zainteresiran za eugeniku, a ponosio se time što je financirao znanost i obrazovanje, prije nego što se navodno objesio u zatvoru čekajući suđenje za brojna seksualna zlostavljanja i trgovinu ljudima zbog prostitucije.

Spomenuo sam Maxwellicu jer su i ona i Epstein, kao i tata Maxwell, vezani za "znanost" i znanstveničke taštine. U društvu Epsteina i Ghislaine voljeli su se slikati brojni ugledni znanstvenici, tisuće njih. Znanstvenici uživaju kad su blizu nekog ugleda i novca, nagrada i svečanih audijencija, to im je skoro pa u opisu posla. Nije im smetalo što je Epstein zlostavljač djece i kriminalac, a i slabo pismeni prevarant koji se volio predstavljati mnogo umnijim nego što jest.

Novac je mjerilo svega danas, pa i znanosti, a majica na kojoj piše „Harvard“ i u kojoj se Epstein volio prešetavati kupi se za svega nekoliko dolara. U toj su mu znanstvenoj šaradi, tako tipičnoj i, zapravo, uobičajenoj za svijet današnje znanosti, pomagali znanstvenici koje je kupio za pišljivih desetak tisuća dolara, da ga na sva usta hvale i brane i kad je bilo posve jasno da je riječ o zločincu najgore vrste, koji podvodi djecu bogatašima za seks. Uvijek se među vrhunskom svjetskom znanošću nađe i neki naše gore list – ovaj put je to bio neki masnjak Nikolić – na kojeg bismo, mi Hrvati, u nekim drugim okolnostima bili, naravno, ponosni, na tog biotehnološkog investitora i uglednog liječnika, koji se godinama kretao u krugu zaklade dobrotvora Billa i Melinde Gates, specijalista transplantacijske imunologije na Harvard Medical School, osnivača Laboratorija za naprednu imunologiju, i profesora na Harvardu. Taj je naveliko općio s Epsteinom te mu slao popis hrvatskih „modela“, djevojaka koje „izgledaju vrlo hrvatski“.

They all look very Croatian.

Epstein ga je imenovao za izvršitelja svoje oporuke.

Igor Rudan, Večernji list, 16. ožujka 2016.

Od Epsteina su gore sve te znanstvene ljige koje su mu se ulizivale, tražile novac za znanstvene projekte „koji će ga sigurno interesirati“, konferencije, putovanja, koje su jedva čekale da dođu na njegov otok, budu s "društvenom elitom", okruženi "glamurom", uspjehom, „inteligencijom“, nobelovcima, filantropima i nenormalnom količinom love – takvih je pun inbox Epsteinove elektroničke pošte.

Epstein je logični proizvod sustava vrijednosti: laži, nasilja, zla, bestijalnosti, novca koji je mjerilo svega, kapitalizma, trule znanosti, trule politike, trule ekonomije, krajnje iskvarenih ljudi kojima krvoločna masa kliče i koje bira za predsjednike. I od Epsteina i od Trumpa, i od Muska i od Gatesa, gori su ti koji im kliču i koji žele biti baš kao i oni.

Igor Štagljar u emisiji „Nedjeljom u 2“, 4. listopada 2020.

Ništa se, naravno, nakon sve te tek malo razgrnute truleži neće promijeniti i sve će biti baš kao što je i bilo, jer su i Epstein i znanstvenici, kraljevi i prinčevi, mešetari i političari, tek zabilješka, snapshot svjetskog stanja i svijesti, onoga čemu mase streme i o čemu sanjaju, onoga o čemu vrhunski znanstvenici danas uglavnom šute kao zaliveni, ako već ne sudjeluju u aktivnoj promociji i obrani sveg tog gnoja. Oni su gori od Epsteina, jer bez njih Epstein ne bi ni postojao.

Univerzalna „isprika“ znanstvenika koji su održavali kontakte s Epsteinom je da su oni „samo tražili sredstva za svoje istraživačke projekte“. To je, dakle, stanje uma današnjih znanstvenika i praksa današnje znanosti. Ako „samo“ tražiš sredstva za svoje projekte, onda je posve opravdano da ih tražiš i od sotone ako treba. Štoviše, to se u znanosti i potiče, postoje i velike nagrade za to, a i kazne za one koji tako ne rade. Oni koji ne prikupljaju sredstva sa svih strana za svoje projekte povećanja penisa, podmlađivanja, određivanja biološke dobi, liječenja raka, koji će, i opet, sigurno postati kronična bolest, najobičniji su uhljebi na teretu naroda i poreznih obveznika koji nikako ne namjeravaju financirati njihove beskorisne budalaštine. Od znanosti se očekuju aluminijski privjesci na izvješću o biološkoj dobi, upute za besmrtnost i matične stanice koje liječe sve, od hrskavice u koljenu do povećanja seksualne želje. Želite li biti i još uspješniji, treba podilaziti uobičajenim narcisoidnim fantazijama brojnih starih prdonja upakiranim u komadiće nekakve znanosti, jer sve to tako godi trumpoidnim narcisoidnim bogatašima koji ne namjeravaju umirati. Nikad. Zato i jesu tako veliki filantropi koji financiraju znanost, pogotovo onu o neumiranju i povećanju penisa.

akademik Miroslav Radman, iz sažetka projekta „Prevencija bolesti povezanih sa starenjem i produljenje zdravog života“, preuzeto s njegove web stranice; dokument se nalazi i u arhivi Epsteinove prepiske

Sva iskvarenost i podlost današnjih uspješnih znanstvenika može se iščitati iz onoga što se u znanosti vrednuje i boduje. Excellence. Competition. Leadership. Network. Visibility. Ti poremećeni kriteriji uspjeha selektiraju i na vrh izbacuju narcise, psihopate, zlostavljače, lažove, nasilnike, mučitelje mačaka, laskavce, podlace, beskrupulozne zgrtače akademskih počasti. Nije znanost po tome izuzeta od svijeta, isti ti bolesni kriteriji i stanje uma na vrh su izbacili i Trumpa i Epsteina.

Današnji “vrhunski svjetski znanstvenici” mnogo više vole da ih se naziva “menadžerima znanstvenih laboratorija” nego znanstvenicima. “Menadžer” zvuči moćnije, korisnije, bogatije i primjerenije taktu vremena i zahtjevima tržišta. Prave face se druže s menadžerima, biznismenima i mešetarima psihopatskog osmijeha koji ledi krv. Svi, uostalom, danas žele biti biznismeni i mešetari pa i ako su slikari, književnici, liječnici ili znanstvenici, taj je ideal čovjeka od važnosti i utjecaja, čovjeka od “realnog svijeta” koji razumije “tokove novca” zarazio sva područja djelovanja. Po svemu se tome Epstein zapravo posve prirodno uklapao u svijet današnje znanosti i projekata.

Ljudi su danas posvuda naučeni da je vrijednost ono što se može opipati i zauzeti. Oni žele biti poput vrhunskih biznismena i menadžera, burzovnih mešetara koji kupuju i prodaju, i ne razumiju i ne žele razumjeti vrijednost bilo čega drugog. Oni žele biti kao Donald Trump, u skupom odijelu za bijelim koncertnim klavirom, s oštrim i nadmenim pogledom prema svijetu, dok na klaviru ispružena leži gospođa Melanija.

.	↓ MP3 --- TRNS --- RSS ---