Neposluh (01. ožujka 2012. godine)

Neposlušno dijete

To je lijepa riječ. Neposluh. Ako postoji neposluh postoje i tendencije koje razbijaju totalitarizme. Totalitarizmi su fiksne točke, atraktori socioloških sustava. Samo malo pobuđenje, malo čvrkneš trajektoriju društva i eto ti začas nekog Hitlera ili Staljina. Ali ako ima neposluha ima i smetnje koja neće dopustiti društvu da završi u totalitarizmu.

Nada je ovog svijeta u neposlušnom djetetu. Neću. Neću. Neću. Tako učite svoju djecu.

necu necu necu

U nadzornom odboru

Ja na svojoj koži osjetim koliko se hrvatsko društvo opasno približilo skupu poslušnih zombija koji čekaju na milostinju kapitalista ili države i ostaju beskrajno zahvalni nekom debelom tajkunu ili korumpiranom državnom službeniku.

Posebna su klasa poslušne ulizice koje mirno čekaju imenovanja u upravna vijeća i nadzorne odbore ne bi li uredno vraćali kredite koje su podignuli za viletine u Zagrebu. Takvi su tipovi naravno preplavili i znanost. Gledam ih u javnim medijima kako prodaju svoje fenomenalne i napredne ideje za opći boljitak, a misle samo na dodatnih 1000 kuna u još jednom vijeću u kojem neće napraviti baš ništa korisno samo zato da bi što duže primali naknadu. Jer tko pametan misli da će se u ovakvom društvu probiti radeći nešto ispravno? Treba samo znati pred kim kleknuti na koljena. Nema tu nikakve društvene pravde i stvari za koje se vrijedi zauzeti. Samo još jedan put po 1000 kuna. Sjedimo i pravimo se da je sve u redu. Bla, bla, bla. Glavata učena gospoda koja se zna pristojno i adekvatno ponašati. Kladim se da su na tabletama.

UPUTA: Ako vam netko slučajno ponudi mjesto u nekom upravnom vijeću ili nadzornom odboru, prije nego što ga prihvatite, razmislite da li vam je to mjesto ponuđeno isključivo zato jer je netko (pogrešno?) procijenio da ste poslušni.

Neću. Neću. Neću. Tako učite svoju djecu. Jer jedino nas oni mogu spasiti od svite poltrona u sivim odijelima.

OPASKA: Jučer sam čuo da u njemačkom jeziku postoji termin "biciklist". To su oni koji poginju leđa onima iznad sebe, a nemilosrdno gaze one ispod sebe. Zamislite biciklista-poltrona u sivom odijelu.

Davanje urina

Ljudi nisu skloni buntu. Nemaju hrabrosti i odgovornosti prema sebi. Oni mogu zaspati nakon svinjarija koje su napravili i pojeli. Ne smeta ih to. Ne smeta ih da netko gazi njihovog susjeda. Ne smeta ih da obavljaju i najgluplje moguće rituale ako im se to naredi. Ne pada im na pamet da se pobune.

Oni su poslušni i nalaze u toj poslušnosti bolesno zadovoljstvo kad ih ruka koja ih tlači pomiluje po glavi. Eto i ja sam na pravom putu do nekog zamjenika ravnatelja ili barem člana upravnog vijeća. Oh kako ste samo pametni, kako su vaše ideje originalne, šteta je samo što nikog oko vas nema tko uviđa vašu genijalnost.

UPUTA: Ako vam netko kaže da ste neadekvatni, nekooperativni ili loši, razmislite prvo ne govori li on zapravo da ste neposlušni, i to iz svog interesa.

Evo, ja sam siguran kad bi znanstvenicima u Hrvatskoj ravnatelji njihovih institucija naredili da prije slanja svojih znanstvenih radova u tisak moraju u tajništvo donijeti uzorak urina da bi se pred tajništvima institucija stvorili redovi znanstvenika s epruvetama urina. Šaljemo članke u tisak, pa mi eto donijeli... U skladu s protokolom. Znate, mislili smo još danas poslati pa ako biste mogli uzeti ovaj urin što prije, u kompeticiji smo s jednom grupom iz Finske, pa eto.

Znanost u Hrvatskoj je danas prostor neslobode i terora. Znanost u Hrvatskoj je prostor manipulacije strahom. Prijetnji otkazima i disciplinskim povjerenstvima. Širenja laži o onome drugom. Znanost u Hrvatskoj je danas probijanje preko mrtvih tijela do mjesta u još jednom povjerenstvu i vijeću. Koje se plaća ako je moguće.

Neću. Neću. Neću. Tako učite svoju djecu. Tako se i vi ponašajte. Nije normalno da dajete uzorak urina prije nego što šaljete članak u tisak. Nije normalno da prihvaćate teror i glupost samo zato jer svi drugi to rade i samo zato jer je to netko naredio. Ako vi danas budete šutjeli i ako vi osobno ne budete neposlušni i slobodni, vaša djeca bi opet mogla svjedočiti gulazima i koncentracionim logorima.

Nije kriv Hitler i nije kriv Staljin. Krivi su klimoglavi poltroni koji su čekali da ih ovi grozomorni zločinci potapšu po glavi kad budu poslušni. Koliko ih samo takvih znam! Nisam optimist kad razmišljam o budućnosti Hrvatske.

Svaki put kad poslušaš glupost i prihvatiš teror jedan tiranin naraste za pedalj. Hrvatska je danas zemlja gigantskih tirana. Neću. Neću. Neću. Tako učite svoju djecu.

I tko za vas može reći da ste anarhist i da rušite sustav? Upravo suprotno. Jedino bi zbog vašeg herojstva sustav mogao opstati. Inače će postati jedan drugi sustav - zatvorski sustav.

Koja je moja plaća?

Nikoja. Nema plaće za to. Svijet ne slavi prave heroje. Ali evo što o tome kaže >> Epiktet, pa vam možda bude lakše. Meni je bilo u svakom slučaju.

Je li nekome ukazana veća čast nego vama na gozbi, pri zdravici ili pozivom da pruži savjet? Ako je to u redu, tada budite sretni što ju je zadobio. Ako je to loše, tad nemojte biti ljuti što nije pripala vama. I zapamtite, ne možete zahtijevati da dijelite nešto u čemu niste sudjelovali, imajući u vidu da dobivate nešto što ne ovisi o vama. Jer, kako onaj koji se potuca pred tuđim vratima može dijeliti isto kao i onaj koji to ne čini, ili netko tko je drugome pratilac na putu može dijeliti isto kao i onaj koji to nije, ili netko tko takvoga slavi, kao i onaj koji ga ne slavi? Bit ćete, dakle, nepravedni i lakomi želite li sve to steći badava, ne plativši cijenu za ono što su drugi kupili. Pa dobro, koja je cijena glavice salate? Obol*, kažu. Zato, ako onaj koji je platio obol uzme glavicu salate, a vi koji niste platili, ne uzmete, ne smatrajte da ste gori od njega. Jer, baš kao što on ima salatu, vi imate obol kojim niste platili. Isto je i u ovom slučaju. Nisu vas pozvali na neku gozbu? Niste domaćinu platili cijenu hrane. On je prodaje da bi ga slavili; prodaje ju da bi bio zapažen. Dajte mu onda protutežu za ono što je prodao ako vam to ide u prilog. Ali, pohlepni ste i glupi ako želite uzeti a ne platiti. Zar, dakle, doista ne dobivate ništa kao zamjenu za hranu? Nešto doista dobivate; ne morate slaviti onoga koga ne želite slaviti i ne morate podnositi ljude koji se potucaju pred njegovim vratima.

*Obol, grč. obolos - sitan novac u staroj Grčkoj.

NADOPUNA: (02.03.2012.) Na neku čudnu foru, dobio sam već tri potpuno jednaka komentara o ovom tekstu, koji u stvari nemaju nikakve veze s njegovom osnovnom porukom. Ti komentari se svode na to da ne smijem davati ovakve preporuke za odgoj djece (!, vidi moj >> Google+ stream za dio tih komentara).

U slučaju da niste shvatili, ovaj post u stvari nema nikakve veze s odgojem djece. Djeca u mom postu predstavljaju nadu u neko bolje društvo u kojemu će ljudi biti hrabriji i slobodniji izreći sve ono što smatraju pogrešnim i neće trpiti budalaštine i ugnjetavanje. Ovo ne bih nikad napisao, jer mi se čini kao sirova uputa za čitanje posve jasnog teksta, da mi se s komentarom nije javila moja mama. Mama, ne brini, ja sam posve zadovoljan sa svojim odgojem. Hvala ti !

NADOPUNA (20. travnja 2012. godine): Upravo pročitah jedan tekst koji jako lijepo govori o tome zašto je neposluh izuzetno važan za znanstvenu djelatnost. Umjesto da objašnjavam, donosim citat (ispod):

Let me say here that the minute a director of a first-class research institute begins to direct research in that institute, he should be fired. If he is allowed to do it, and the workers in that institute accept such direction, they should be fired, because you can take it from me, they are not worth the salt they eat. It’s either one or the other—you just can’t go fooling around with the independence of research workers.

-- Thomas Milton Rivers, Vice President of the Rockefeller Institute from 1953–1955.
<< Načinjeno od grafena Električno polje >>

Zadnji put osvježeno 01. ožujka 2012. godine