Vjetrena farma (28. listopada 2010. godine)

Čudno ime u engleskoj varijanti, wind FARM.

Ja imam razumijevanje za stavove "zelenih" o današnjem svijetu. Uostalom, teško je naći nekoga tko nema barem djelomično razumijevanje za njihove stavove. Tko ne voli netaknutu prirodu, oblake i nebo nezagađene boje, vodu bez pesticida i deterdženata? No, sa zapadnom civilizacijom koja sve više postaje univerzalna civilizacija, dolazi i potreba za energijom. Nije energija neki imaginaran koncept, to je samo ujedinjujuće ime za mnogo stvari - za bateriju u laptopu na kojem pišem, za toplu vodu u radijatorima, za žarulje, za gorivo u autu bez kojeg mnogo čiste prirode nikad ne bih ni vidio, za svaki od komada odjeće koji nosim a na čiju je proizvodnju potrošena energija, za hranu od koje dobivam energiju a na koju je utrošena barem energija Sunca i tako dalje i tako dalje ... Koncept energije jedan je od najvažnijih koncepata u fizici, a pogotovo je moćan u zatvorenim (tzv. konzervativnim) sustavima.

A ljudi za današnji način života trebaju mnogo energije. Kako i ne bi, gledam jutros male mace koje su u međuvremenu postale već snažnije i spremnije da prežive i drago mi je - vani je hladno, jutros je bilo ispod nule, a mace su sposobne da se kako-tako nose s hladnoćom. Mi sa svojim davno oslabljenim genima ne bismo bili na njihovom mjestu. Zato nam energija treba. Koliko nam energije treba da ugodno živimo je već suptilnije pitanje, pogotovo što pod pojmom "ugodno" različiti ljudi zamišljaju vrlo različite stvari, ovisno naravno i o svom statusu.

Bilo bi lijepo kad bi, sad već davni fizičarski san o dobivanju čiste energije u velikim količinama uspio. Radi se naravno o konceptu fuzijske energije koji se i danas vrlo intenzivno istražuje. Za one koje priča zanima, predlažem da započnu svoje istraživanje čitanjem Wikipedijinog članka o međunarodnom projektu ITER. Bojim se da će nam "zelena" rješenja biti nedovoljna da održimo način života koji bi većina zapadnjaka danas prihvatila kao barem minimalno ugodan. Možda ćemo se u međuvremenu, prije neke važne odluke i nagledati vjetroelektrana, kao nekakvog privremenog rješenja prije suočavanja s istinom.

Vjetroelektrane su lijepe i elegantne. Ove iz moje konstrukcije stvarnosti postavljene su skoro sigurno posve neefikasno - na čvorove trokutaste mreže. Takva raspodjela vjerojatno nema smisla jer bi se nalet vjetra razbio na prvom redu vjetrenjača, tako da se one iza fronte ne bi uopće okretale. No, ja sam ih postavio ovako zbog estetskih razloga. Uostalom, radi se o konstrukciji stvarnosti.

Podsjećaju me na maslačke. Morske maslačke.

<< Driving to Gogo

Revija Apokalipsa >>

Zadnji put osvježeno 28. listopada 2010. godine.