Vodene vedute: Đurđevac, 7. ožujka 2014. godine

Stigli smo prekasno da uđemo unutra i vidimo izložbu Ivana Lackovića Croate. Predugo smo se zadržali u Hlebinama, uz Josipa Generalića.
Bogata svjetlost siječnja kad se sunce umori pa dozvoli bojama da izađu iz bijelog sjaja.
Đurđevac nije mjesto za pamćenje, ali njegova utvrda jest. Evo što o njoj piše na obavijesnoj ploči:
Uz stalni muzejsko-galerijski postav, u izložbenim prostorima utvrde je smještena i reprezentativna donacija umjetnina Ivana Lackovića Croate koju čini više od 2000 djela likovne i etnografske zbirke iz Hrvatske i inozemstva. Uz utvrdu svake godine, temeljeno na povijesnim događanjima, izvodi se scenska vizija "Legenda o Picokima", priča o opsadi turske vojske i mudrosti Đurđevčana koji ispaljuju posljednjeg pjetlića na njih. Ulama-beg i turska vojska, vjerujući da unutar zidina grada ima izobilje hrane odlaze, a žitelji ovog grada prozvani su "picokima".
Utvrda je malena, teško mi je zamisliti da odolijeva bilo kakvom ozbiljnijem napadu - bit će da nedostaju vanjski zidovi, kanali ... Polje na kojem
se nalazi polako, polako se spušta i predaje šumi, odredu zbijenih stabala. Odvodi ga tamo asfaltirana cesta. Obilazim zemlju tako da osjetim mekane
gradijente tla.
Odlazimo do "hrvatske Sahare", đurđevačkih pješčanih dina. Žao mi je što nisam ponio svoje zemljoradničke čizme.
<< Kvazikristalni vitraj | Jozo Zovko - slikar >> |
Zadnji put osvježeno: 7. ožujka 2014. godine.