Jozo Zovko - slikar, 11. ožujka 2014. godine

Jozo Zovko je domar Instituta za fiziku. To znači da sam ga gnjavio nekoliko puta da mi zalijepi prozore da kroz njih ne puše
vjetar, da zamijeni pregorjele fluorescentne žarulje, da odreže neke cijevi i slično.
Ali Jozo nije samo domar, on je i slikar. Saznao sam
to odlazeći kod njega u kotlovnicu gdje sam opazio stolove i police pretrpane njegovim slikama.

Jozine slike su dobre. Ima u njima opsesivnosti karakteristične za velike slikare. A ima i nervoze i tuge, kad se Jozo lati špahtle s pljugom u zubima i udri po daski! Ili praznoj strani kalendarskog lista.

Gornju je sliku Jozo nazvao "Ljubav". Može. Meni je više bila "Gušterska ljubav".

A evo i "Jako tužnog muškarca gledanog s boka" (iznad).

Nešto kao trava (iznad).

Brezik (iznad). Samo jedna iz velikog ciklusa brezika.

Maslina (iznad). Moj favorit.

Meduza (iznad). U stvari ne znam kako se ta slika zove, ja sam odmah vidio meduzu, Jozi ta prispodoba nije upalila.

Jako tužan pas (iznad).

Čast i poštenje (iznad).

Jedna od prednosti Jozinih slika je što ih se može gledati kako hoćeš. Jozo kaže da nema prave strane, gore-dolje, desno-lijevo. Kaže, izaberi sebi što ti se najviše dopada. Tako i za sliku iznad.

Veza (iznad).

Kompozicija sa sprejem (iznad). Meni je u ovoj orijentaciji najbolja.

Jozo Zovko skoro k'o Jackson Pollock (iznad).

Drveće na vjetru (iznad). Slika se skoro sigurno ne zove tako.

Rat (iznad).

Nebo (iznad).

I za kraj, životinje (iznad). Jozo kao spiljski umjetnik.
<< Vodene vedute: Đurđevac | Vodene vedute: Senj >> |
Zadnji put osvježeno: 11. ožujka 2014. godine.