Tulipan, 29. travnja 2018. godine

Tulipani (Tulipa) su uglavnom prošli ili su pred kraj svog cvata. Ovaj moj (iznad) naslikan je u cvjetnjaku moje mame, 13. travnja 2018. godine, dakle prije nešto više od dva tjedna. Samo što se nije otvorio, a već danas je posve usahnuo.

Tulipane su u Europu, a i kod nas, naravno, donijeli Turci. U Srbiji i Bosni ih često zovu i lale, što je doslovno tursko ime za taj cvijet. Postoji mnogo kultivara, raznolikh i vrlo intenzivnih boja, a neki od njih imaju i umnožen broj (višestruke prstene) latica (vidi fotografije ispod). Poznata je tzv. tulipanska manija, posebno u Nizozemskoj početkom 17. stoljeća kad su lukovice kultiviranih tulipana, s cvjetovima spektakularnih boja i uzoraka postizale ogromne cijene na tamošnjem tržištu. Neke od njih prodavale su se za novac ekvivalentan deset godišnjih plaća stolara ili kovača. Događaj je zanimljiv i s ekonomskog stajališta jer predstavlja tipičan mjehur napuhane vrijednosti i potražnje koji se naglo urušava u trenutku kad tržištem prođe lavinski val spoznaje da te stvari ne vrijede toliko i da se neće moći prodati. Jučer tulipan, danas bitcoin, a sutra ćemo vidjeti - ciklusi su slični.

Zanimljivo je da su varijante tulipana koje su bile posebno cijenjene bile zapravo bolesne, odn. zaražene virusima mozaične bolesti tulipana (TBV; Potyviridae). Stoga su najcjenjenije varijante bile i najbolesnije i propadale bi i venule zbog virusne bolesti. Ti virusi osim na tulipanima parazitiraju i na ljiljanima, što nije uopće čudno jer se radi o vrlo bliskim biljkama. Lijepi uzorci boja na tulipanima posljedica su zaraze tim virusom. Često se ovakvi uzorci nazivaju mozaičnim, bolesti mozaičnim žutilima, a i virusi dobivaju pridjev mozaični. Tako, osim virusa mozaične bolesti tulipana, imamo i viruse mozaičnog žutila repe, mozaične bolesti duhana, mozaične bolesti krastavca ..., a neki od tih virusa su među najviše istraživanim virusima uopće - čak sam i ja u svojim radovima pisao ponešto o virusima mozaične bolesti krastavca npr.

Boja tulipana pokazuje svojstvo iridescencije, tj. mijenja se ovisno o kutu gledanja i/ili ovisno o kutu iz kojeg dolazi osvjetljenje - takve efekte poznajete sigurno u mjehurićima sapunice, krilima leptira i CDima. Radi se obično (ne u slučaju sapunice) o mikro ili sub-mikro strukturiranim površinama koje djeluju kao optčke rešetke i pojačavaju intenzitet određenih boja u određenim kutevima raspršenja svjetlosti. Takve strukture postoje i na laticama cvijeća, a jedan nedavni i visoko citirani rad [1] istraživao ih je i u tulipanima. Postoje nedoumice čemu bi točno ove efektne promjene boje mogle služiti, privlače li možda oprašivače ili ne, ali je sam efekt u svakom slučaju dokazan [2], premda može biti slab s obzirom na glavni doprinos boji koji potječe od samog pigmenta biljke.

Prema nekim izvorima [3], latice tulipana su jestive i koriste se kao dekoracija hrane. Autori reference [3] tvrde da im je okus "slatkast, sličan grašku". Nisam probao i ne mogu to potvrditi.

I za kraj, donosim vrlo lijepu ilustraciju tulipana sjajnog nizozemskog botaničkog ilustratora Pietera van Kouwenhoorna iz ~ 1625. godine, dakle upravo iz vremena tulipanske manije (ispod). Zaljubljenost u cvijet i njegova lagana idealizacija vidljiva je i iz Kouwenhoornove ilustracije. Ilustracija je pripremljena za njegov nikad završeni florilegij (knjigu o cvijeću) Verzameling van Bloemen Naar de Natuur Geteeken Door. Lako je moguće da su i njegovi tulipani zaraženi virusom.

[1] Whitney, HM et al, Floral Iridescence, Produced by Diffractive Optics, Acts As a Cue for Animal Pollinators, Science 323, 130 (2009).

[2] van der Kooi, CJ et al, Iridescent flowers? Contribution of surface structures to optical signaling, New Phytologist 203, 667 (2014).

[3] Mlcek, J and Rop, O, Fresh edible flowers of ornamental plants - A new source of nutraceutical foods, Trends in Food Science & Technology 22, 561 (2011).

<< Artičoka

Anturij >>

Zadnji put osvježeno: 29. travnja 2018. godine.