Tintilinićeva šumska staza (11. ožujka 2012. godine)
Kliknite na strelicu u prozoru iznad za stream videa i glazbe s YouTubea. Radi se o kompoziciji koji sam napisao
najvjerojatnije 2001. godine, a ovom prilikom sam za nju izradio i video zapis.
Glazbom sam pokušao stvoriti dojam začarane šume u kojoj razgovaraju vilenjak i vila. Evo i teksta njihvog razgovora, koji
mi danas zvuči kao da ga je napisao >> Syd Barrett (nisam bio ni
na kakvim nedopuštenim stimulansima dok sam stvarao glazbu i tekst):
- Ništa osim šumskih gljiva, ludih gljiva.
- Ptice jedu skupinice, a Stribor po polju luta.
- Skloni mu se s puta! Skloni mu se s puta!
Dakle, ptice ne jedu kupinice (male kupine) nego skupinice. Fakat čudno...
Kao što vidite, tekst (a i glazba)
inspirirani su bajkama koje sam čitao kao dijete, posebno >>
"Pričama iz davnine" Ivane Brlić Mažuranić (koja je, inače, rođena u >> Ogulinu) i
"Šumom Striborovom" (Malik Tintilinić, kojeg Mažuranićka naziva Domaćim, je neka vrsta šumskog duha, vilenjaka a
Stribor je starješina svih Domaćih). Evo kako započinje "Šuma Striborova":
Tako sam i ja nekako zamislio svoju glazbu, kao zvukove začarane šume i kao razgovor vile i vilenjaka kojemu neki neupućeni
"momak" slučajno svjedoči.
Vizualizacija je elementarna - malo čačkanja po patternima u PovRayu tako da dobijem nešto slično gibanju krošanja. Koliko mi je to
uspjelo, procijenite sami. Ispod su dva framea iz videa.
Inače, u petak 09. ožujka 2012. godine bio sam na maloj zabavi na institutu organiziranoj povodom rođendana jedne naše mlade novakinje (rođena 1986 ?). Bio je to zanimljiv i veseo skup na kojemu smo brbljali o svemu i svačemu, uključujući tu i najčudnije teme, ali više od toga zabrinulo me je što sve češće moram govoriti s "fusnotama", tj. objašnjavajući koga to sad citiram ili zašto sam rekao upravo to što sam rekao. Tako sam morao objasniti tko su Syd Barrett i Džoni Štulić. Očigledno je da ja i moja kultura starimo.
| << Baćuške | Skice moga ćaće >> |
Zadnji put osvježeno 11. ožujka 2012. godine