Sve će sigurno biti drukčije, 6. travnja 2020. godine
SVE ĆE SIGURNO BITI DRUKČIJE
Sve će biti drukčije kad ovo završi
I nikad više neće biti
Tuđe boli
I naše boli
Tuđe djece
I naše djece
Jer čovjek je čovjeku brat
I njihova je muka i naša muka
A njihov je virus i naš virus
I samo je pitanje kad će doći
Do nas.
Sve će biti drukčije kad ovo završi
U to nema sumnje
Ali zašto se oni i danas šeću
Po ulicama
I uživaju po kafićima
Zar ne znaju da je
Njihov virus i naš virus
I da će tako samo
Produžiti tijek bolesti
I ugroziti sve nas zajedno.
Da, sve nas zajedno.
Sve će sigurno biti drukčije kad ovo završi
Jer će nas naši divni doktori spasiti
Od ove pošasti s TV ekrana,
Svako popodne u dva sata
Kad se broje mrtvi i zaraženi
I virus je već tu negdje,
Posve blizu, možda već i u zgradi
Jer znam da susjed ne skida cipele
Kad ulazi u stan
I naokolo voda onog prljavog psa.
Tko zna gdje taj sve gaca
I kakve sve zaraze nosi na šapama.
Sve će biti drukčije kad ovo završi
I sve smo radili krivo
Samo je osamsto planinskih gorila
Preostalo u Ruandi
A pčelica je posvuda sve manje
I klimatske promjene, da,
Sve je to moglo pokrenuti virus
Koji je sad tako blizu,
Možda već negdje u zgradi.
Slušaj,
Ništa neće biti drukčije.
Ni pčelice ni gorile, usput,
Dvjestopedeset tisuća ljudi je bačeno
U masovnu grobnicu u Kigaliju
A u Nevadi beskućnicima crtaju
Pravokutne mreže na parkiralištu
Da budu udaljeni barem dva metra
Jedni od drugih
Dok spavaju pod vedrim nebom.
Ljudi su poharali skladišta
I natovarili hladnjake
Jer žele živi dočekati ono vrijeme
Kad će sve biti drukčije,
Točno onako kako je bilo i prije
A Onaj koji sjedi na prijestolju
Nije rekao: "Gle, sve činim novo."
Jer ništa se novo od vas
Ni ne može načiniti.
Sve će biti drukčije kad ovo završi
I nikad više neće biti
Tuđe boli
I naše boli
Tuđe djece
I naše djece
Jer čovjek je čovjeku brat
I njihova je muka i naša muka
A njihov je virus i naš virus
I samo je pitanje kad će doći
Do nas.
Sve će biti drukčije kad ovo završi
U to nema sumnje
Ali zašto se oni i danas šeću
Po ulicama
I uživaju po kafićima
Zar ne znaju da je
Njihov virus i naš virus
I da će tako samo
Produžiti tijek bolesti
I ugroziti sve nas zajedno.
Da, sve nas zajedno.
Sve će sigurno biti drukčije kad ovo završi
Jer će nas naši divni doktori spasiti
Od ove pošasti s TV ekrana,
Svako popodne u dva sata
Kad se broje mrtvi i zaraženi
I virus je već tu negdje,
Posve blizu, možda već i u zgradi
Jer znam da susjed ne skida cipele
Kad ulazi u stan
I naokolo voda onog prljavog psa.
Tko zna gdje taj sve gaca
I kakve sve zaraze nosi na šapama.
Sve će biti drukčije kad ovo završi
I sve smo radili krivo
Samo je osamsto planinskih gorila
Preostalo u Ruandi
A pčelica je posvuda sve manje
I klimatske promjene, da,
Sve je to moglo pokrenuti virus
Koji je sad tako blizu,
Možda već negdje u zgradi.
Slušaj,
Ništa neće biti drukčije.
Ni pčelice ni gorile, usput,
Dvjestopedeset tisuća ljudi je bačeno
U masovnu grobnicu u Kigaliju
A u Nevadi beskućnicima crtaju
Pravokutne mreže na parkiralištu
Da budu udaljeni barem dva metra
Jedni od drugih
Dok spavaju pod vedrim nebom.
Ljudi su poharali skladišta
I natovarili hladnjake
Jer žele živi dočekati ono vrijeme
Kad će sve biti drukčije,
Točno onako kako je bilo i prije
A Onaj koji sjedi na prijestolju
Nije rekao: "Gle, sve činim novo."
Jer ništa se novo od vas
Ni ne može načiniti.
Antonio Šiber, 2020.
| << On koji vidi kroz maske | Posve zadovoljan >> |
Zadnji put osvježeno: 6. travnja 2020. godine.