Sv. Vid začretski i Sv. Jakov radobojski (3. ožujka 2013. godine)

Premda je snijeg ponegdje uz put po radobojskim bregima visok skoro kao i ja, jasno se vidi da mu je došao kraj. I koliko god
se skrivao od sunca, povlačio se u sjenu i strašio prolaznike, zaleđujući se po cesti u nekoliko jutara koja će još doći, njegovi
su dani odbrojani. Ja se tome veselim. Dolaze dani sunca.
Sveti Vid u Komoru Začretskom crkva je na istaknutom brijegu (iznad). Prilično je nepristupačna, ali mjesto je posebno i s njega se pruža lijep
pogled na zagorske brege (ispod; >> kliknite na fotografiju
da je prikažete u trostrukoj rezoluciji).
Još je ljepša crkva Sv. Jakova u Gorjanima iznad Radoboja (ispod). Danas smo se do nje probijali propadajući u duboki snijeg. Na mjestima bih u snijeg propao sve do struka, ali odustajanje nije dolazilo u obzir.

Crkva (kapela) Sv. Jakova iznenađujuće je zdanje (ispod). Radi se o skoro pa gorskoj crkvi, teško pristupačnoj i začudno impresivnoj, pogotovo s obzirom na njen položaj.

Crkva potječe iz 12. stoljeća a nadograđena je 1766. godine. >> Kliknite na fotografiju ispod da je prikažete u trostrukoj rezoluciji.
Oko Sv. Jakova vodi uski asfaltirani put, vidljiv samo na mjestima gdje je sunce bilo nemilosrdno, no ne radi se o putu za automobile nego o biciklističkoj stazi (!). To mora biti izvrstan doživljaj, voziti bicikl po radobojskim bregima. S pogledom na Sv. Jakova; >> Kliknite na fotografiju ispod da je prikažete u trostrukoj rezoluciji.
Evo, vidim se kako se znojan zaustavljam pored drveta, vadim sendvič iz ruksaka, sjedam u hlad, i gledam (ispod). Čuju se ptičice i miriše nagnojena radobojska zemlja. >> Kliknite na fotografiju ispod da je prikažete u trostrukoj rezoluciji.
NADOPUNA: (3.11.2015.) Vratismo se 25. listopada 2015. godine u Gorjane samo da vidimo Sv. Jakova (ispod).

Kraj jesenskog dana. Postoje mjesta koja su pupkovi svijeta, nepobitni dokazi da je Zemlja nekad bila vezana uz svemir, da joj je porijeklo plemenito. Na tim se mjestima osjeti kao da pripadamo nečemu mnogo većem od sebe. Sveti Jakov je pupak svijeta.

U daljini jesenske boje odlaze u plavo.

NADOPUNA: (1.1.2019.) Novu smo 2019. godinu odlučili početi ušivati upravo kod Sv. Jakova Gorjanskog. Zima je dosad bila blaga i snijega nema.
<< Rančerje | Po šumama i Kunagorama >> |
Zadnji put osvježeno 1. siječnja 2019. godine