Supermeni hrvatske znanosti (25. ožujka 2015. godine)

Ovo je ključni dio teksta koji slijedi:

Hrvatskom sustavu znanosti nema spasa sve dok njime drmaju "supermeni" (ima ih nekoliko) koji obavljaju VIŠESTRUKE ključne funkcije. Kako je moguće da sustav u kojem JEDAN čovjek (inače u mirovini) obavlja funkcije:


te (šećer za kraj)

a, sasvim sigurno, još niz nenavedenih funkcija (npr. predsjednika povjerenstava za državne nagrade) do kojih je teško doći ovako, amaterski, kako je uopće moguće da takav sustav bude transparentan i prohodan?

Sve ostalo u vezi sa hrvatskim sustavom znanosti su nijanse.


A ispod je tekst za one koji žele pratiti malo "sočniji" opis situacije:


Mnogo je diskusije u zadnje vrijeme o tome što ne valja u sustavu hrvatske znanosti. Neki čak ne priznaju da stvari ne štimaju i glorificiraju hrvatsku znanost. To su ljudi koji ili ne vide dobro situaciju ili to govore iz vlastitog interesa, zato što u okviru sadašnjeg stanja dobro profitiraju.

Temeljni problem hrvatske znanosti je to što se pod krinkom znanstvene "objektivnosti" i "procjene", "nacionalnih interesa" i "dugoročnih strategija", sredstva u sustavu raspoređuju tako da ih dobiju umreženi, a uz njih i podobni i poslušni, a da se uskrate onima koji "prave probleme". Sve se to događa s ciljem da se iznimno umrežena manjina koja usmjerava ta sredstva održi pri moći i da se i nadalje izdašno financira njihova "mudrost", nužna za zdravlje sustava. Oni su de facto sustav znanosti u Hrvatskoj. O nekim od tih mudrih glava sam već napisao >> tekst na stranicama "Konstrukcije stvarnosti".

E sad, zamislite situaciju, da se slučajno, ne daj Bože, zamjerite nekome od tih mudraca. Recimo, prijavite se na natječaj za ravnatelja institucije u kojoj je dotični predsjednik upravnog vijeća, a lijepo vam je rečeno da niste vi kandidat koji se treba prijaviti. Zapravo, nema veze što imate sve potrebne reference i dobre ideje, nemojte mutiti vodu gdje ne treba, tako vam je dobronamjerno savjetovano. Ako slučajno u cijelom procesu dignete i neku "nepotrebnu" galamu, moglo bi to biti napeto i problematično za vašu buduću znanstvenu djelatnost.

Naime, ista mudra glava ili neki njen dobar drugar iste vrste, osim što sjedi u upravnom vijeću vaše institucije, mogla bi sjediti i u niz drugih tijela i povjerenstava, o čemu vi kao čovjek koji, uglavnom, pokušava raditi svoj posao niste imali pojma. Mogla bi, na primjer, sjediti u MZOS-ovom povjerenstvu za odobravanje bilateralnih projekata, pa biste se mogli začuditi kad projekt koji prijavljujete s kolegom Slovencem koji je upravo objavio Nature članak, a s vama i Phys. Rev. Lett. ne prođe na račun onih koji objavljuju u časopisu Vacuum. Ili bi, na primjer, mogla biti na visokom položaju u Hrvatskoj zakladi za znanost (HrZZ - >> i o njima sam napisao tekst) pa bi vam se moglo dogoditi da jedino vaš projekt iz institucije bude odbijen, i to već u prvom krugu, premda je sve što se napravili daleko bolje od vaših kolega koji prijavljuju projekte. Naravno, razlika između vas i vaših kolega nije u tome što ste vi napravili mnogo više mnogo boljih članaka, nego u tome što oni ne rade galamu gdje ne treba. Za razliku od vas. Naravno, za takve svinjarije, dotične osobe i njihove kolege morali bi biti stvarno zločesti, ja naravno ne vjerujem da su naše mudre glave takve :)

Zamislite sad, oh kakve li potencijalne noćne more, da ista mudra glava sjedi u najvišem, stožernom tijelu koje se bavi znanošću u Hrvata, u Nacionalnom vijeću za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj. Zamislite nadalje (pa to postaje sve gore i gore, sreća je da stvarnost nije takva) da je ista mudra glava dugogodišnji političar, referentna svijetla točka u sustavu znanosti u Hrvata odvajkada. A tko ste vi, neki bezvezni piksiebener koji ne zna ni ušutjeti kad bi trebao?

Kako je uopće moguće raditi znanost u takvom sustavu?

Hrvatskom sustavu znanosti nema spasa sve dok njime drmaju "supermeni" (ima ih nekoliko) koji obavljaju VIŠESTRUKE ključne funkcije. Kako je moguće da sustav u kojem JEDAN čovjek (inače u mirovini) obavlja funkcije:


te (šećer za kraj)

a, sasvim sigurno, još niz nenavedenih funkcija (npr. predsjednika povjerenstava za državne nagrade) do kojih je teško doći ovako, amaterski, kako je uopće moguće da takav sustav bude transparentan i prohodan?

Sve ostalo u vezi sa hrvatskim sustavom znanosti su nijanse.

NADOPUNA: (1.4.2015.) Onima koji su možda pomislili da je post "osobno obojen", predlažem da pročitaju samo popis funkcija na kraju ili na početku teksta. Ostalo ne moraju čitati. Treba također reći da ne postoji način da se nešto "općenito" i "neosobno" nauči, a da se prije toga ne osjeti na vlastitoj koži. U konkretnom slučaju se općenitosti redovito slamaju preko vrlo osobnih leđa onih koji ih tako najbolje uviđaju. Matematička indukcija na djelu.

Dama s hermelinom, Leonardo
<< Otpad naš svemirski Dekadencija osamdesetih >>

Zadnji put osvježeno: 1. travnja 2015. godine