SRPANJ

Znam jedno mjesto gdje je srpanj.
Kraj potoka uz šumu
kad vreli dan zamire,
a kosovi se razlete po putu.
Gdje se svjetlost povuče
zamiriše po vlazi i borovima koji dišu
svako malo pokoji, uz cestu
dok koračamo brzo prema zadnjem žaru sunca
u krošnjama, uvijek ispred nas.
Još malo dolje, na kraju puta je livada
i miriše sijeno.
a zrikavci koji su umaknuli potiho vezu
zri-zri-zri-zri
tu negdje, iako uvijek zašute
ako ih pokušaš pronaći.

Znam jedno mjesto gdje je srpanj.
Uređaj za infuziju otkucava kao sat
i svako malo se uznemiri
kad opadne protok
pi-pi-pi-pi-pi-pi.
Na jastuku svake noći
ostaje moja kosa
i znoj peče po vratu.
Vruće je.
Srpanj je.