Smilje, 19. siječnja 2018. godine
Promjer žutog cvata nepravilnog oblika je svega ~2 cm, a sastoji se od tridesetak sićušnih, gusto pakiranih cilindričnih cvjetića. Iz korijena kreće
stabljika s mnogo bodljikastih (ali mekanih) listova koji se prorjeđuju bliže cvatu na visini od oko 35 cm od tla. Kad se listovi protrljaju u rukama odaju intenzivan miris
koji podsjeća na kombinaciju curryja i limunove kore. Radi se o (primorskom) smilju, Helichrysum italicum.
Slika smilja (iznad) naslikana je 19. lipnja 2017. godine, a cvijet je nađen na Krku, na suhoj, crvenoj zemlji, u hladu, desetak metara iznad razine mora.
ŽELJKA (19. lipnja 2017. godine): Upravo sad cvjeta. Probavala sam dvaput prenijeti divlji u dvorište na moru, ali mi nikad nije uspjelo. Smilje ima nevjerojatno
dubok korijen i kad se vadi, ošteti se. Onaj uzgojeni iz rasadnika, imam ga, ali ne miriše tako božanstveno divlje. Nekima smrdi, drugi
ga obožavaju. A meni je i uspomena na oca, na njegov škrti, dragi kamen. Smilje najviše miriše na nekoj pripeci u suncu i kamenjaru. Zato i ima dubok korijen, vode je malo.
Najdraže su mi biljke koje tako malo traže, a tako puno daju. Sve od smillja je i super za kožu, razna ljuskanja i crvenila. Ali najviše gode duši, barem mojoj 😊
Zovu ga još i magriž, to sam tek nedavno saznala.
BILJANA: Obožavam smilje. Immortelle (besmrtan, nikad mrtav). Berem ga i presađujem bez problema. Ima dubok korijen, aĺi baš zato ga nije problem u onom zapletenom grmiću lanjskih sivih listića i mladih nježnozelenih otrgnuti samo dio, tako da ne uništite cijelu biljku. Dovoljno je samo malo korjenčića - usadite ga u domicilnu zemlju i dobro zalijete. Smilje voli škartu zemlju i vapnenac rodni. Suh miriše vječno, godinama. Zato se i zove immortelle. Ja svako proljeće ispletem svu silu vjenčića i poklanjam prijateljima i gostima. Na otoku Hvaru.
BILJANA: Obožavam smilje. Immortelle (besmrtan, nikad mrtav). Berem ga i presađujem bez problema. Ima dubok korijen, aĺi baš zato ga nije problem u onom zapletenom grmiću lanjskih sivih listića i mladih nježnozelenih otrgnuti samo dio, tako da ne uništite cijelu biljku. Dovoljno je samo malo korjenčića - usadite ga u domicilnu zemlju i dobro zalijete. Smilje voli škartu zemlju i vapnenac rodni. Suh miriše vječno, godinama. Zato se i zove immortelle. Ja svako proljeće ispletem svu silu vjenčića i poklanjam prijateljima i gostima. Na otoku Hvaru.
Slika ispod ilustracija je pješčarskog smilja, Helichrysum arenarium iz časopisa Flora Batava, 1877. godine.
| << Jedna pankerska prigodna | Lanilist >> |
Zadnji put osvježeno: 19. siječnja 2018. godine.