Reduciranje Haeckela (13. ožujka 2011. godine)
Moram priznati da se teško mirim i idejom da je baš SVE što karakterizira jedinku zapisano u njenoj DNA molekuli. Čini mi se
da je moj "informacijski sadržaj" neizmjerno kompleksniji od količine informacije koja se može pohraniti u moju DNA molekulu,
pogotovo u one njene dijelove koje nose informaciju. Teško mi je zamisliti kako DNA kodira izgled organizma na makroskopskoj skali,
raspored organa, broj kralježaka i rebara, broj prstiju i slično. Sigurno je da je dio ovih makroskopskih značajki organizma
posljedica fizikalnih faktora koji uvjetuju rast, posljedica pojave dinamičkih nestabilnosti koje iz hrpe stanica (blastule) počinju
stvarati strukturu topološki ekvivalentnu torusu. Prolaskom kroz daljnji skup nestabilnosti iz nestrukturiranih dijelova rastućeg
organizma stvaraju se grananja, udovi, prsti ... To mi je relativno jasno, jednako kao što mi je jasno i da se na te fizikalne nestabilnosti
u morfogenezi/embriogenezi može utjecati kemijski, koncentracijom iona ili promjenom pH vrijednosti, a ovo se pak može kodirati genetski što
bi sugeriralo da se malim molekularnim "intervencijama" može utjecati na makroskopski oblik organizma. Ali svejedno ... Nešto mi to
nedostaje, ne slaže se dobro. Da nešto nedostaje, jasno je i molekularnim biolozima i nove "paradigme" o odnosu DNA i stanja
organizma se stalno razvijaju. Jedna od takvih novosti naziva se >> "epigenetikom".
Ali ni to neće biti dosta, barem se meni čini.
Razmišljanja takvog tipa utjecala su na nastanak slika koje predstavljam u ovom postu. Radi se o "interpreteru", stroju koji guta DNA molekulu i
proizvodi predivne slike organizama čija je to DNA (vidi ispod). Dakle, on interpretira što je zapisano u toj DNA molekuli tako dobro da može
proizvesti sliku konačnog izgleda organizma, sa svim detaljima, bojom, veličinom, staništem u kojem je njegovo bivanje moguće, itd.
Ipak, slike koje "interpreter" proizvodi previše su lijepe da bi bilo koga mogle zavarati da su rezultat puke strojne interpretacije DNA molekule. Radi se o ilustracijama >> Ernsta Heinricha Philippa Augusta Haeckela (1834 - 1919). Upravo po toj "slobodi interpretacije" Haeckel je bio i poznat i to u vrlo negativnom kontekstu u svoje vrijeme jer mu se zamjerilo da je u svojim "artističkim interpretacijama" razvoja embrija bilo toliko slobodan da bi se one mogle smatrati i prevarom. Naime, u to doba (1874. godine) Haeckel je načinio udžbenik iz antropologije u kojem je pokazao koliko su embriji ribe, daždevnjaka, pileta, svinje, krave, zeca i čovjeka slični pogotovo u ranijim fazama razvoja. Ovo se mnogima nije svidjelo, a pogotovo crkvenim krugovima.
Premda kontroverzan, Haeckelov znanstveni doprinos bio je važan u doba kad se darvinizam razvijao kao teorija, ali meni je Haeckel zanimljiv prije svega jer je tako dobro kombinirao znanost i ilustraciju (ponekad i predobro, čini se). On je skoro pa podjednako poznat i u znanstvenim i u ilustratorskim krugovima. Na slici ispod donosim reprodukciju jedne njegove crno-bijele ilustracije koja mi je poslužila za stvaranje slike iznad. Na žalost sam bio previše šlampav kad sam stvarao arhivu Haeckelovih ilustracija tako da nisam zapisao što je Haeckel zapravo ilustrirao na slici ispod.
Slika ispod prikazuje još jednu verziju "haeckelijanskog DNA interpretera". Možete li uočiti po čemu se tri prikazane slike razlikuju osim, naravno, po odabranim Haeckelovim ilustracijama?
Bacite pogled i na DNA molekulu. Na njoj možete opaziti parove baza koje su vezane s tri odn. dva cilindra koji predstavljaju vodikove veze. Možete li iz ove informacije odrediti kako u mom prikazu DNA izgledaju adenin, gvanin, citozin i timin ?
| << Gospodar prstenove kaustike | U Boga vjerujemo >> |
Zadnji put osvježeno 13. ožujka 2011. godine