PovRay planeti, 25. ožujka 2012. godine

Tekstura je u računalnoj grafici opis površine objekta. Ovdje ulazi:

• Obojenost površine (boje, uzorci, pigmenti; prozirnost ili djelomična prozirnost površine?)
• Reflektivnost površine (ponaša li se kao zrcalo i u kojem postotku?)
• Odnos površine prema svjetlu (koliko primljene svjetlosti površina objekta emitira difuzno natrag, postoji li fokusiranje u raspršenoj svjetlosti tako da se vidi veći ili manji, koncentriraniji ili difuzniji trag na površini objekta?)
• "Hrapavost" površine (formalno se radi o modifikaciji okomice na objekt, uvođenjem šuma ili posebne funkcije, što se uzima u obzir kad se računa odnos objekta prema upadnom svjetlu)

Bez teksture i njenog utjecaja na svjetlost koja pada na objekt ne bismo mogli suditi o objektima koji su istog oblika. Razmotrimo na primjer sfere koje su sveprisutni oblici u svemiru. Ovisno o teksturi sfere, čak i kad ne znamo veličinu objekta (tj. radijus sfere), razlikujemo na primjer:

• lizalicu (šarena sfera npr. crvena s uzorkom bijelih linija)
• lopticu za golf (bijela sfera s karakterističnom hrapavom površinom koja se sastoji od niza plitkih sfernih udubljenja, vrlo glatka tako da koncentrira svjetlost u refleksiji)
• lopticu za ping-pong (mliječno-bijela sfera, djelomično prozirna posebno kad je se gleda sa svjetlom u pozadini, mutna s obzirom na refleksiju svjetla, raspršuje ga vrlo difuzno i bez spekularno pojačanog sjaja)
• porculanski kliker (dajte mašti na volju)
• balon od sapunice (prozirna sfera, djelomično reflektivna sa spekularno pojačanim sjajem i pojavom iridescencije)
• čokoladne dražeje (npr. s lješnjakom u sredini; čokoladno-smeđa sfera s difuzno pojačanim sjajem, ovisno o glatkoći površine odn. temperaturi čokolade)
• biser (npr. crni biser - crna, glatka i reflektivna sfera s koncentracijom sjaja u odbljesku)
• riblju ikru ili kavijar
• zvijezdu (npr. Sunce)
• planet

Eto, za čas dođoh od teksture do planeta. Koristeći teksture možemo načiniti vrlo uvjerljive planete. Jedan takav prikazan je na slici iznad. Taj planet je vrlo sličan Zemlji. Za njegovu izradu koristio sam uslojene teksture, tj. nekoliko slojeva tekstura primijenjenih jedan "iznad" drugog. Slojevi tekstura moraju biti mjestima prozirni tako da se ispod njih vide prethodno primijenjene teksture. Temeljni sloj teksture može biti potpuno neproziran. U primjeru na slici iznad korištene su posebne teksture za

• kopno
• rijeke
• oceane
• oblake

Teksture su primijenjene upravo tim redoslijedom (kopno kao temeljna tekstura, oblaci kao najgornja, većinom prozirna tekstura). Slojevito slaganje tekstura je moćna procedura računalne grafike.

Planet iznad ima krutu površinu, ali i gustu atmosferu koja tu površinu uglavnom zaklanja. Izgleda mi kao neko otrovno mjesto. Oni koji dobro poznaju spektroskopiju mogli bi iz analize žute boje pokušati pogoditi od čega se sastoji atmosfera tog planeta.

Planet iznad mi sliči na neki slatkiš. Moglo bi se raditi o plinskom gigantu. Za razliku od prethodna dva planeta, on fokusira svjetlost u refleksiji tako da se vidi karakterističan bijeli odsjaj.

Planet na slici iznad mogao bi biti Solaris. Vodeni svijet s vrlo slabom atmosferom. Bog-dijete. Svakome tko nije pročitao >> Lemov Solaris mogu ga srdačno preporučiti. Mogu preporučiti i Soderberghov film >> Solaris koji je dobio vrlo loše kritike. Ne znam zašto, po meni je film izvrsno ulovio Lemov tempo i depresiju i važan aspekt romana, a Clooney, kojeg inače ne cijenim previše, mi je bio odličan. Čak je i sam Lem kritizirao film, ali tome ne treba pridavati previše pažnje - jednom kad autori načine djela, ona prestaju biti njihovo vlasništvo, stoga je Lemovo mišljenje važno samo u ograničenoj mjeri. Naravno da film nije mogao pokriti sve suptilnosti i širinu Lemovog pisanja, to je apsolutno nemoguće.

Uočite neravnine u refleksiji, pogotovo u području odsjaja - radi se o valićima na površini oceana.

Još jedna varijanta vodenog svijeta prikazana je na slici iznad. Ovaj put je atmosfera malo gušća i oblaci su jasno vidljivi.

Tekući planet lave na kojemu se dijelovi "kopna" skrutnu pa opet istope prikazan je na slici iznad. Uočite da on emitira svjetlost, što se jasno vidi u području sjene. Vidi se i da svjetlost emitiraju samo tekući, narančasti dijelovi površine planeta.

A od planeta lave do zvijezde (slika iznad) i nije velik korak. U model zvijezde sam ubacio i mnoštvo torusnih koronalnih petlji. Izgleda čupavo.

U svim primjerima do sad, geometrija površine je bila savršena sfera, a svi efekti su dobijeni teksturom. Na slici iznad prikazan je model mjeseca koji nije savršeno sferan. Ovo se najbolje vidi u području sjene. Efekte koji su tako dobijeni teško je simulirati teksturom (premda ne i nemoguće). Povray ima relativno moćne (ali i spore) procedure za stvarnu modifikaciju površine objekata (radi se o isosurface objektima).

I za kraj, na slici iznad prikazan je komad mjeseca, možda nastao udarom komete ili asteroida. Tehnika kojom sam dobio ovaj objekt ista je kao i u prethodnom slučaju (isosurface).

<< Skice moga ćaće

Virus mozaične bolesti duhana >>

Zadnji put osvježeno: 25. ožujka 2012. godine.