Po središnjoj Istri u dva dana 2 (1. travnja 2014. godine, materijal iz 30.3.2014.)

Pazin je ujutro još u izmaglici. Gledamo ga "preko puta" Pazinske jame, vidi se lijepo pazinski kaštel nad ponorom i zvonik Sv. Nikole (ispod, >> kliknite na fotografiju da je prikažete u trostrukoj rezoluciji). Treba krenuti dok je svjetlost mlada.

U Pazinu sam bio prije skoro 9 godina, na otvaranju školske godine u Pazinskom kolegiju. Jedno od mojih najposjećenijih predavanja - došla je cijela škola. Ima u Pazinu nešto što mi ne odgovara. Neka skučenost, opterećenost, slutnja nevolje. Ne znam otkud to dolazi, ali ponavlja se pa mora da u tome nešto ima.

Istrakon je i grad je pun omladine, ali im je još rano - sinoć su ružili do kasno pa ne vidim nigdje vile, vitezove i posadu Enterprisea. Pojavit će se kad zađe sunce. Promijenilo se i računanje vremena, tako da je i za starije još rano.

Prema Tinjanu, prijestolnici istarskog pršuta. U Tinjan stižemo pred misu, mnogo je parkiranih automobila i lijepo odjevenih ljudi. Slijedimo ih prema crkvi Sv. Šimuna i Jude Tadeja (ispod).

Ispod Tinjana je mali park s prekrasnim pogledom na jednu od istarskih udolina. Sjedimo i šutimo. "Osjetiš li ovaj trenutak ?!" Kako ne bih osjetio ... Čuju se ptice, zrak je još hladan, a pogled se gubi u bjelini daleke izmaglice. Ne uspijevam to dostojno fotografirati, šteta bi bilo predstaviti tu scenu neadekvatno.

Misa je završila, park se puni dječicom. Odlazimo još jednom obići Tinjan. Toranj crkve iznad svijetlo plavih prozora (ispod). Zid u sjeni je ljubičast.

Sveti Petar u Šumi. Ne radi se o naselju, radi se o nekakvom središtu mnoštva raštrkanih seoca. U tom se središtu nalazi crkva Sv. Petra i Pavla, na mjestu nekadašnjeg benediktinskog samostana (ispod, >> kliknite na fotografiju da je prikažete u trostrukoj rezoluciji).

I ovdje je misa, ali su jedna vrata otškrinuta - iza njih je klauster. Otisci svjetla koje poznajem još iz svojih >> "slikarskih" studija. Pravimo krugove i meditiramo. A onda do zdenca u središtu puta, s pogledom prema uokvirenom nebu.

Na putu prema Žminju naša uska cesta prelazi prugu. Pored nje rascvjetalo drvo i maslačci na zelenoj livadi (ispod). Stajem kraj ceste da fotografiram.

U Žminju se živi (ispod). Od nekadašnje utvrde ostala je samo cilindrična kula. Gužva se oko crkve Sv. Mihovila upravo raščišćava, automobili napuštaju teritorij.

Vrata su crkve još otvorena pa koristim priliku da je razgledam. Na slici iznad oltara, zlatokosi Mihovil se bori protiv Sotone (ispod).

Moderni mu je slikar odabrao čudnu odjeću, hlačice i prsluk, podsjeća me na nekog istarskog pastira. Zanimljivo.

Od Žminja prema Kanfanaru. To je mjesto koje me se najmanje dojmilo, ali u blizini su ruševine Dvigrada (ispod).

Dvigrad je bio srednjovjekovni kaštel velike površine. Danas me podsjeća na Machu Picchu. Istarski Machu Picchu (ispod). U daljini se vide vijadukti i mostovi istarskog ipsilona.

Od Dvigrada prema Svetvinčentu. Svetvinčenat (Savičenta; ispod) vjerojatno ne spada više u središnju Istru, ali je na putu prema Labinu pa nam je šteta propustiti ga. Svetvinčenat je drukčiji od svega što smo do sad vidjeli - ovdje se osjeti žig Venecije i obitelji Grimani koja je Savičentom upravljala od 1585. godine, sve do pada Mletačke Republike 1797. godine.

Na širokom renesannom trgu (iznad) odjekuju zvona. Mislio sam dva je popodne pa zvoni, ali zvonjava ne prestaje. Opažamo kolonu ljudi u crnom. Pogreb. Pričekat ćemo pored kaštela Grimani (ispod) dok prođu. Kaštel je impresivan i odlično očuvan (i zatvoren), a ispred njega, pred ulazom u Savičentu je velika udolina prekrivena zelnom travom, tratinčicama i maslačcima. Nekad je valjda imala obrambenu važnost, danas se po njoj igraju djeca.

U Labin na ručak. Labin se, naravno, ne uklapa u središnju Istru - Labin je svoj, osjeti se duh slobode kako se penjemo prema trgu pod zidinama. Ako ikad dođete u Istru, Labin nemojte propustiti! Fotografiram ga preko krovova (ispod; >> kliknite na fotografiju da je prikažete u trostrukoj rezoluciji). ) prije nego što krenusmo prema Boljunu.

U Boljunu opet pogreb (ispod). Ali ovdje su ljudi veseli. Nije mi to neprimjereno, samo razmišljam o tome. Pokojnik je moj imenjak. U kućama pored crkve (ispod) osjeti se miris staja, a čuju se i krave.

U Boljunu je još, kako-tako, očuvan kaštel (ispod). Stolovi po kojima je proliveno vino i ostaci neke fešte.

Kroz prozore kaštela gledam Istru (ispod). Vidi se Učka. Kroz tunel pa u Zagreb. Gotovo.

Zadnji put osvježeno 1. travnja 2014. godine