Dnevnik pandemije 2022., epizoda 52, 18. ožujka 2025.

Pred vama su odabrani odlomci iz "Dnevnika pandemije" Antonija Šibera iz 2022. godine.

Tko nas, bre, zavadi (10. siječnja 2022.)

Miljenko Jergović, koji bi htio kritizirati rasizam i šovinizam, u svom je umnom tekstu napisao da je “problem u rasizmu i šovinizmu ološa s kraja svijeta”. Jergović, zajedno s našom progresivnom malograđanštinom tvrdi, dakle, da “rasistički ološ s kraja svijeta” maltretira milijunaša Noleta Đokovića iz Monte Carla zato što je Srbin i Balkanac i ne daju mu da igra na Australian Openu.

Mali je problem, doduše, što je naš Nole, koji jako pazi na zakone, za razliku od gadnih anglosaksonaca koji samo glume uređenu državu, već sutradan nakon što je dobio pozitivan PCR test hodao naokolo da se fotka za novine s peharima te da grli dječicu i da im dijeli knjige i potpise.

To je, naravno, zato što Nole zna da se nitko tko vjeruje u njega ne može od njega zaraziti.

Opsesija ovih prostora devedesetih godina bila je kako veliki narodi ugnjetavaju male, kako se cijela svjetska urota dignula protiv “nas”, koji smo, općenito, najbolji na svijetu, samo nam ne daju da se iskažemo. Mi imamo najbolje sportaše i tko zna koliko bismo samo medalja osvojili da se svjetske sile zla u ključnim trenucima nisu urotile protiv nas, da nam ne daju do vrha, jer na vrhu mora uvijek biti netko njihov, neki “anglosaksonac”, Francuz ili kako to već ide u glavama malih naroda koji su odvajkada ugnjetavani. Franjo Tuđman je o tome cijela “Bespuća povijesne zbiljnosti” napisao, kako su veliki narodi uvijek činili “genocidne činidbe”, a sad tovare krivnju na leđa Hrvata, najstarije europske uljudbe. Jednako je i Slobodan Milošević fantazirao o celom svetu koji se urotio protiv Srba i Srbije. Ne mislim da se svijet iskazao u devedesetima na ovim prostorima, nema kakvih se gnjida s odobrenjima vlada i država nismo nagledali, ali da nije bilo ove bolesne nacionalističke priče o nepravdama nanesenim malim narodima i celom svetu protiv nas, ceo svet nam ne bi ni trebao i riješile bi se devedesete posve drukčije.

Nije mi, dakle, ni na kraj pameti da opravdavam svijet, ali fenomen koji mi je puno bliži i puno strašniji i koji gledam već trideset godina, fenomen je bolesnog nacionalnog ponosa i nekakve “zakinutosti” zbog onih velikih, zbog celog sveta koji nam ne da da se iskažemo na pravi način. Svaka je pa i najgora glupost razlog za nacionalnu tragediju, od teniskog meča pa do kravate. E pa isto to gledam sad u Australiji kad se vasceli svet urotio protiv našega Noleta-nevakcinisanog, kad je svim anglosaksoncima krivo što je jedan Srbin, ma šta Srbin – balkanski Isus, najbolji tenisač svijeta i upravo ga zato žele poniziti. Tko uostalom ima pravo da ponižava ove narode! Srbi nikad nisu nikoga napadali, oni su se uvek i samo branili, kao što su i Hrvati oduvijek bili branitelji europske uljudbe od mračnih sila s istoka, a sad od istog tog svijeta kojeg su stoljećima branili dobivaju kritike koje nipošto ne zaslužuju. Svedobna je sveudiljnost genocidne činidbe, a malim narodima ostaje samo promišljanje svevremenskoga bezgraničja zlosilja.

Pa iako je smiješan, taj je mitomanski fenomen zapravo stravičan, jer se u isto vrijeme dok se govori o nepravdama nanesenim malim narodima – “nama” – odobrava vikend-četnicima koji kolju po Vukovaru i vikend-ustašama koji kolju bogate zagrebačke Srbe. Fenomen “tragedija malih naroda” na ovim prostorima uvijek ide s nekim klanjem.

Pa što ako je Nole i necijepljen, valjda on zna zašto se nije vakcinisao, može biti i da je sve to kakva anglosaksonska urota da nas steriliziraju pa da više loptu ne možemo nabijati. Poznato je uostalom da smo mi uvijek imali najbolje sportaše i gdje bi sada bila ona Juga da smo svi još zajedno, da se odupremo tim mračnim svjetskim silama. I tko nas, bre, zavadi?!

- pjesmica koju je napisala i na svom Twitter profilu objavila bivša predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, 17. prosinca 2022. godine, uz fotografiju koja je prikazuje sa šalom s crvenim i bijelim kvadratićima te hrvatskom zastavom koju drži u rukama, na nogometnom stadionu u Kataru, gdje se održava Svjetsko prvenstvo u nogometu.

Sve sami eksperti (21. ožujka 2022.)

Kaže docent Nino Raspudić da analitičari stranke Most upravo razmatraju je li porast cijena energenata spekulacija ili za to postoje stvarni razlozi. Glavni ekspert Mosta za financije i brojeve je Zvonimir Troskot za kojeg je Raspudić rekao da “ima financije u malom prstu”. Taj je Troskot pak nakon lokalnih izbora izjavio: “Imamo rast od 300 posto u odnosu na 2017. godinu, kad nismo imali predstavnika u Skupštini, sada imamo tri.”

Ovih se dana proračunima, grafovima i najsofisticiranijim analizama bave sve sami eksperti.

Svjetski prvaci u nogometu i znanosti (9. svibnja 2022.)

Ima temeljitog licemjerja u tom zaklinjanju u Znanost, s velikim Z nasuprot bajki u koje se kunu oni zatucani i zavedeni. Za početak, i ti zatucani i zavedeni imaju svoje znanstvene heroje čije zasluge i odlikovanja guraju u prvi plan. Koja je od tih znanosti onda Znanost s velikim Z?

Znanstveni heroji s jedne i druge strane su se još donedavno međusobno grlili, dok su bili na istoj strani, zajedno s hrvatskim nogometnim izbornikom, kako i odgovara onima najizvrsnijim od nas Hrvata – najizvrsniji se uvijek drže skupa, tako to mora biti u interesu ovog napaćenog naroda. Zajedno su objavljivali, predlagali jedni druge u tijela i odbore, sastajali se na mjestima gdje se odlučuje i gdje se ljudi od tolike važnosti i moraju naći. I u tome je zapravo licemjerje znanosti, što je ona rijetko Znanost s velikim Z, a sve češće prestiž, novac, projekt i ugledno laprdanje u važnom društvu, gdje se odlučuje o akademijama i sredstvima. Tome su se dala sjajna imena koja bi trebala prikriti svu tu plijesan koja izgriza substrat: umrežavanje, izvrsnost, privlačenje projektnih sredstava, komercijalizacija istraživanja.

Heroji Znanosti s velikim Z su nam do jučer gugutali o ovim zločincima pseudoznanosti kao o vrhunskim zvijezdama, prosvjetiteljima i iscjeliteljima, uglednim doktorima koji svoje vrhunsko znanje primjenjuju da vas izliječe u svojim klinikama. A kad su se zakačili, i to ne zbog Znanosti s velikim Z, nego opet zbog prestiža i ugleda, novca, sljedbe i pozornice, počeli su nam tvrditi da su ovi drugi prošvikali. Neće biti da su prošvikali, bit će da su isti kao i prije nekoliko godina i da su manje-više jednaki ovima koji su ostali na drugoj strani da nas, naravno, obrane od pseudoznanosti i bolesti.

I ništa se tu neće promijeniti jednom kad ova zaraza prođe. Znanost ne postoji u vakuumu, ona je proizvod društvenih okolnosti, a ono što prosječan građanin može vrednovati i čuti nije Znanost sama, nego ono što do njega dođe u određenom društvenom kontekstu, posredstvom cijelog lanca tumača.

I dok je društveni kontekst takav, takva će biti i Znanost.

- Mladen Pleše, Telegram, 19. ožujka 2022.

PET-CT-i i horoskopi za biološku dob (15. svibnja 2022.)

PET-CT je danas praktički standard medicinske skrbi i dijagnostike, i rutinski se traži kod evaluacije stanja pacijenata za koje se zna da npr. imaju karcinome koji se kače na kosti i okolna tkiva, kakav je multipli mijelom. Država milijarde kuna plaća tvrtki Medikol koja po ugovoru s HZZO-om snima PET-CT, umjesto da za par desetaka milijuna kuna kupi te uređaje u svoje javne institucije. Takav čin od javnog interesa i koristi je kod nas, naravno, nemoguć, jer sami liječnici s vezama u politici lobiraju da ti uređaji budu izdvojeni u privatnim klinikama i laboratorijima i da tamo para samo kapa. U isto vrijeme država javnim sredstvima plaća i stotine milijuna javnih kuna za nekakve “izvrsne” znanstvene projekte, horoskope za biološku dob, privatne laboratorije za personaliziranu medicinu, s limenim privjescima pride, i tvrdi da je to baš izvrsno i da nam baš to treba u našoj Hrvatskoj.

Naš Leonardo (19. srpnja 2022.)

Onih godina kad sam pomalo pisao i predavao o Leonardu, javio mi se mailom jedan pregalac nacionalne kulture i napisao mi da je hvale vrijedno što tako lijepo pišem o da Vinciju, ali zar nisam mogao naći nekoga od brojnih velikana naše kulture i znanosti, da o njemu pokoju prozborim? O Leonardu, na kraju, ima tko pisati, nema neke posebne potrebe da se baš ja time bavim. On je valjda mislio da sam se ja zabunio u izboru teme, nije valjda shvatio da postoje riječi i djela koja nas inspiriraju, neovisno o tome koje su nacionalnosti oni koji su ih izrekli ili stvorili. Drugim riječima, dobar je Leonardo, ali nije naš, ostavi to drugima. Ne valja kultura ako u nju ne zapišamo svoje nacionalne veličine i ne valjaju znanost i umjetnost ako ih ne možemo žigosati hrvatskim grbom. Ta “kulturna” nacionalistička megalomanija, ljubomorno čuvanje naših Gundulića, Marulića, Boškovića i Tesli ide usporedo s mostovima koje više ne bi imao tko graditi da nam nema Kineza.

O ljudima koji kliču psihopatima (14. kolovoza 2022.)

Ljudi koji ne prepoznaju očigledne psihopate svojim glupavim slinjenjem o boljem svijetu, empatiji i ljubavi i istovremenim klicanjem istim tim psihopatima, od ovog svijeta čine ludnicu, iako bi se htjeli smatrati pravednicima i nositeljima neke bolje budućnosti. Kako ne prepoznaju očigledne psihopate, sve su te njihove divne ideje isprazne budalaštine, jer da išta o idejama i vrijednostima kojih su im puna usta uistinu i iz prve ruke znaju, očigledne psihopate bi svakako morali moći prepoznati.

“Za” znanost i “protiv” nje (21. studenog 2022.)

Moja kritika znanosti nema nikakve veze s liberalnim i libertarijanskim kritikama, nazivanjem ljudi neproduktivnim uhljebima i takvim notornim budalaštinama i gnjilobama koje obično dolaze od ljudi koji nemaju pojma ni o znanosti ni o sustavu znanosti. Moja je kritika isključivo slijeva, dakle tiče se znanosti kao sluge trulog sustava, društvene kontekstualizacije znanosti u neoliberalnim i kapitalističkim kontekstima te znanstvenika samih koji pristaju na sve te gadosti zbog ega, naknade, glupavih tablica na kojima su oni na vrhu, i malo pljeska. Ona se tiče i ovih liberalnih mudraca-srednjaša koji zagovaraju nekakvu navodno “čistu znanost” bez utjecaja politike, a inače im je sva ostala gadost potpuno OK. Kao da se bilo što u društvu, uostalom, može osloboditi utjecaja politike, a ako se i može donekle osloboditi, onda se mora osloboditi iz politike! Tiče se “marševa za znanost” koji govore o uglavnom apstraktnim stvarima, a ne upiru prstom u društveni sustav i sustav znanosti u njemu, koji je poremećen i korumpiran od samog temelja – od načina na koji se dodjeljuju projekti i sredstva, od vrednovanja znanosti, od akademije, od gubitka slobode istraživanja, od svepristutnog nametanja mjerenja ishoda i norme, od ekonomskih kriterija i kriterija “profitabilnosti” znanosti pa neka proizvodi i drek ako treba, ali neka se prodaje. Od potpunog gubitka širokog građanskog nadzora nad znanošću, njenim praksama i primjenama njenih dostignuća. Od urušavanja svih mogućih kategorija koje smo koristili da govorimo o znanosti i to zato što smo svi zajedno, htjeli-ne htjeli, postali sluge kapitala i profita i nekoliko debila koji u svemu tome dobro profitiraju.

Kad ja, dakle, kažem da znanost ne valja, to nema nikakve veze s tim debilima koji govore da znanost ne valja i njihovi su razlozi i argumenti skoro uvijek potpuno suprotni od mojih. I to, dodatno, nema nikakve veze s antivakserstvom i klimom, treba to pojasniti onima koji su nasjeli na priče o tome da postoje oni koji su “za” znanost i oni koji su “protiv” nje.

Izumitelji Musk i Holmes (19. prosinca 2022.)

Iz glupavih tweetova Elona Muska, filantropa, poduzetnika i nepismene morončine kojem je smiješno kad tisuće ljudi dobije otkaz, jasno se vidi da taj nema predispozicija da bi nešto izumio – on plaća drugima da izumljuju i onda se naslikava s tim. Doduše, potpuno isti model je danas posvuda pa i u znanosti. Elizabeth Holmes su 2015. godine izabrali u savjetodavno tijelo harvardske medicinske škole (Harvard Medical School), a Muska su još svibnju 2018. godine izabrali za člana Royal Society-ja. Našeg Rudana Boškovića nisu htjeli.

Knjigu s dnevničkim zapisima iz pandemije možete downloadirati na blogu Antonija Šibera, "Konstrukcija stvarnosti".

.	↓ MP3 --- TRNS --- RSS ---