OBRAĆENJE U PLANINI

Cijeli je dan kišilo
i to na dvanaest rata,
a bijele su duše isparavale
iz ograda i drvenih kuća
i crnih smrekovih šuma i paprati
kad god bi oblaci pripustili sunce.

Navečer su oznojene krave rikale
i mašući glavama trčale niz put
mnogo brže nego što bih to ja mogao
jer su se napasle ludih borovnica
od kojih vide budućnost.

Cijelu noć na katu brvnare
davila me para
iz svetih drvenih slika u prizemlju,
nadisah se svetog Lukasa
i svete Marjete
koja je čekićem zatukla Belzebuba
i u snu čuh molitve
koje im uputiše odavno mrtvi ljudi.

I ja se tako do jutra,
u transu, preobratih,
najviše ipak zbog velikog,
svježe lakiranog
drvenog Jezušeka kraj vrata.