NIJE JOŠ DAN ZA UMIRANJE - LJUBAVNA PJESMA

Pročitao sam negdje
da je ljubav kad se dvoje ljudi
svaki dan dogovaraju što će jesti
sve dok jedno ne umre.

Pomislim kako je sve to hladno
i gladno
o čemu ljudi pišu,
iako oni misle da je toplo –
o čežnji i žudnji,
i sjećanju u nekom neobičnom trenutku,
kraj jezera, čini mi se.

Htio sam reći da ću ti napraviti danas
odrezak od tune, s grančicom ružmarina
poklopljen na jedva petnaest sekundi na kraju,
s malo bijelog vina i limuna,
a poslije šiberske palačinke,
bez jaja i bez mlijeka, onako kako ih već pravim,
a znam da voliš, iako bi danas mogao biti dan
i za uštipke, napuhane i hrskave,
s masnim, slanim vrhnjem.
Nikad nisam razumio ideju da ih jedeš
s džemom, to mi je strašno, zapravo.

Sutra možemo žgvacet od juneće natkoljenice
s crnim vinom i klinčićem i šurlama. Šta kažeš?
Ili komadiće purećih prsa u kineskom pohu,
u bjelanjku i škrobu, što se listaju kad ih narežeš
kako treba, tek navlažene na kraju
u malo soja sosa s trakicama babura?
Ili ćemo radije okruglice od mljevene puretine,
s malo curryja i puno ras el hanouta,
sa suhom smokvom i cijelim kolutovima sočnog luka,
u sosu od rajčice na kraju?

A možemo i kozice na buzaru,
sa žutim muškatom i tek kapljicom sosa od rajčice,
s puno češnjaka i toća, kako voliš.
Komadiće smuđa u pivskom pohu
s krumpir salatom i kremom od aceta balsamica?

Htio sam ti reći da bih bio spreman i na teleća rebra,
nedjelja je, na kraju, i imamo vremena za lagane stvari
koje traže strpljenja, onako iznad cijelih polovica luka
i mesnatih paprika i mrkve, s vinom i rajčicom,
prvo pod folijom dok ne dobijem umak za redukciju,
a onda otvoreno, polako, koliko već treba.

Pročitao sam negdje
da je ljubav kad se dvoje ljudi
svaki dan dogovaraju što će jesti
sve dok jedno ne umre.
Pojedimo nešto danas,
nije još dan za umiranje.