Nekoliko crtica o ljubavi, mržnji i religiji (1. listopada 2017. godine)
O rajčicama i braku
Tekst >> "O rajčicama i braku" koji sam napisao prije četiri godine bavio se kategorizacijom i definicijom braka, a nastao je u
atmosferi pripremanog referenduma o ustavnoj definiciji braka. Stvari su i danas
slične (nedavno povučeni prijedlog obiteljskog zakona) - zato sam se teksta i sjetio. Od braka, obitelji, valjda će uskoro definirati i tko je čovjek. Ne znam jedino što će biti s onima koji ispadnu iz definicije.
Tekst završava konstatacijom:
Pa vi vidite zanima li vas to. >> Evo linka.
Pravovjerni sadisti bez ljubavi
Ima nečeg sadističkog, a i tužnog, u tim pravednicima koji bi željeli propisivati što je "pravi" brak i što je "prava" obitelj, nečeg patološkog i nevoljenog, nastalog nakog godina frustracija i
tvrdoglavog odbijanja života i bića da se očovječe i zaljube, i da se ukorijene i u čemu drugom osim u nazivnoj tradiciji.
Nakon svih tih godina razočaranja, jedino za što se još mogu uhvatiti je da su uvijek bili na liniji i u skladu s onim što se propovijedalo. Kad već nisu upoznali ljubav, barem će ozakoniti
svoju pravovjernost.
Ja Tarzan, ti Jane, mi brak. Idite i množite se.
Nije li zanimljivo da upravo pripadnici i propovjednici religija koje se zaklinju u onostrano i božansko, u duhovno i netjelesno, u ljubav prema bližnjem i svijetu, inzistiraju na najprimitivnijoj biologiji, spolu, seksu i prokreaciji?
Božanska netolerancija
Kad homofobiju, ksenofobiju i netoleranciju opravdavaš "božanskim, duhovnim i transcendentalnim", onda ne očekuj od onih koji misle svojom glavom da imaju imalo razumijevanja za tvoju viziju "duhovnog i transcendentalnog".
Otkada je lateralnog transfera gena i virusnog seksa, a još i prije toga
Bile su nužne religije i svećenici zadnjih 2000 godina da nam objasne seks kojim se bavimo 3,5 milijarde godina bez njih.
Inače ne bismo opstali, ovakvi glupi !
Tutanj božanskog gnjeva pravednika
Moja skromna ljudska mržnja ne može se po snazi i autoritetu nikako mjeriti s njihovom koja ima božansko opravdanje.
Jel' mi čitamo isti tekst ?
Je najveći neprijatelj moje vizije.
[]
Jer ti čitaš crno gdje ja čitam bijelo."
-----------
The Vision of Christ that thou dost see
Is my Vision’s Greatest Enemy.
Thine has a great hook nose like thine;
Mine has a snub nose like to mine.
Thine is the friend of All Mankind;
Mine speaks in parables to the Blind.
Thine loves the same world that mine hates;
Thy Heaven doors are my Hell Gates.
Socrates taught what Melitus
Loathd as a Nation’s bitterest Curse;
And Caiphas was in his own Mind
A benefactor to Mankind.
Both read the Bible day & night,
But thou readst black where I read white.
William Blake, The Everlasting Gospel, zadnjih 14 stihova.

Hieronymus Bosch, Iskušenje sv. Antuna, triptih; detalj
| << Kapljice pelinkovca | Vratih se iz Baške >> |
Zadnji put osvježeno: 1. listopada 2017. godine