Kap prokletstva (29. kolovoza 2013. godine)
Belu Hamvasa zaboravio sam u ruksaku s knjigama kojeg smo prvog (i najvažnijeg) spakirali. I tako smo fino otišli prema otocima
bez "Kapi prokletstva" i "Scientie Sacre". Stigavši na Lošinj, bilo mi je zbog toga žao jer znam tko je
Hamvas (pročitao sam zbirku eseja "Jasmin i maslina") i radovao sam se što će mi njegova rafiniranost i srčanost
uljepšavati dane sunca i odmora. Hamvas bi naravno savršeno dobro razumio sunce i ljenčarenje.
I tako se nađosmo na Lošinju, u potrazi za knjižarom i nekakvim knjigama koje su trebale nadomjestiti ono što smo
zaboravili. Ja sam naravno znao da se mogu samo razočarati. Pa što bih to mogao naći u knjižari u Malom Lošinju
što bi ikako moglo nadomjestiti Hamvasa? I bio sam u pravu. Prvo, prave knjižare u Malom Lošinju zapravo nema. Postoji
nešto kao papirnica u čijem se kutku nalazi nekoliko knjiga. Moderne besmislice i "Braća Karamazovi". E pa
vrijeme je da to ponovo pročitam. 800 stranica će biti i više nego dosta. 59 kuna u izdanju Jutarnjeg lista. Nije
Hamvas, ali ipak ...
Tjedan dana kasnije, u gradu Krku, otkrivamo da je knjižara koju smo prošlih godina posjećivali zatvorena. Pa da, modernim
turistima knjige nisu potrebne. Kladim se da uopće nisu imali prometa. I tako ja ostah zaglavljen s Mitjom, Ivanom i
Aljošom i njihovim razvratnim i blesavim ocem. Stigao do 220 stranice.
Vrativši se u Zagreb, nalazimo ruksak tamo gdje smo ga zaboravili, a u njemu Hamvas! Ne mogu se načuditi kvaliteti i
ljepoti Hamvasevog jezika i misli, svaku drugu stranicu nalijepim oznaku oduševljen nečim što sam pročitao. Hamvas je pravi mudrac.
Večeras sam naglas čitao jedan odlomak koji sam označio i ponovo se "smrznuo" od njegove snage. Zato sam odlučio da
mu posvetim ovaj ljepljivac. Uživajte:
Realnost je za njih bilo nebo sa svim zvijezdama, koje je zapravo lunapark nekog kozmičkog šarlatana, realnost je za njih bilo ljudsko tijelo, koje je kiks kakva nespretnog šeprtlje, dok je ženska ljepota podvala grabežljivica, a ljubav lakrdija. Realnošću su nazivali to kada se međusobno kleveću, kada popljuju sve što je čisto, kada potajice čine dvosmislenim ono što je jednostavno, kada sumnjiče poštenje, kada žmirkaju nad očitovanjem toplog srca, kada ogovaraju strast, kada nad dubinom nabiru nos, kada sve ono što je ozbiljno i istinito i svjetlosno, zaslinjuju i omalovažavaju, krivotvore i prljaju. Ono što je izvan te realnosti, tek je nezrelo sanjarenje deriščadi, takozvani idealizam. Plemićka razvratnost, građanska korupcija i ressentiment ološi susreću se na toj točki. Realnost je imalo samo okorjelo podlaštvo, i životni je plan počivao na tome da prevara i nasilje imaju punomoć za postojanje. Upravo takvi su se nazivali "sposobnima za život", hvalisavac i licemjer i štreber.
Hamvas u ovom prekrasnom odlomku iznosi ideju koju sam ja mnogo skromnije obradio u ljepljivcu
>> Najbolji od svih svjetova. Kad sam pročitao Hamvasev
tekst, bilo mi je i krivo i drago. Krivo jer je netko prije mene u iznošenju ideje bio mnogo elokventniji
i precizniji od mene, a drago jer je to bio Bela Hamvas. Bela Hamvas!
NADOPUNA: (26. rujna 2013.) Scientiu sacru nisam uspio u potpunosti i detaljno pročitati jer je
prilično naporna. Hamvas u njoj pokušava dati neku sveobuhvatnu, sistemsku, a opet eklektičnu sliku postojanja. Nije mi se to
dopalo. Mislim da je i Hamvas u kasnijim godinama shvatio da se najveće mudrosti ne nalaze u "misaonim sustavima" i
filozofskim tradicijama pa je većinom pisao kraće i neizmjerno bolje tekstove u formi eseja.
| << Devalvacija | Književnost uživo >> |
Zadnji put osvježeno 26. rujna 2013. godine