I danas sam tu, 12. srpnja 2020. godine

I DANAS SAM TU

"Ja sam ti kao nov"
Rekao mi je pocupkujući
"Kao da i nemam stent"
I osjetio sam da mi predbacuje
Što tu na pola puta
Dahćem kao pseto
Zbog začepljenih arterija i pluća
I rušim mu vrijeme uspona
Bolje bi bilo da me i nije sreo
Poslije svih tih godina.
Danas je mogao pasti još jedan rekord
Svaki dan sve bolje
Još bolje nego ranije
Kad je imao zdravo srce.
Što je jedan stent
Za nekoga jakog kao on
Sa zavezanom dizajnerskom maramom
Oko ćelave glave
Koji je u stvari besmrtan
Za razliku od ovih utvara iz prošlosti
S kojima je nekad davno
Znao popiti pokoje pivo.

Utopio se plivajući maraton.

Uvijek je želio isplivati maraton.
Izdalo ga je srce
Baš kad je bio najspremniji.

Ja već više od pola života znam
Da se svaki ushit plaća starenjem
Svaka sreća za jednu boru
I svaka suza za stvrdnutu kapilaru.
Tako to ide
U svemiru kojem nije stalo.
Dinamika rasta i umiranja
I kruženja tvari.
Probudim se svako jutro
Popijem tabletu za tlak
I zadovoljno opipam obraze.

I danas sam tu.

Antonio Šiber, 2020.

<< Fahrenheit 451, dio dvanaesti Sve zbog čega su se zaustavili >>

Zadnji put osvježeno: 20. srpnja 2020. godine.