Haiku o pticama (15. siječnja 2019. godine)

- Issa (1763 - 1828)
na hrvatski preveo Vladimir Devide.

U kasnu jesen i zimi čujemo uglavnom vrane. To je ono što ostaje od ptičjeg pjeva kad godina zahladi, premda bi graktanje vrana malo tko nazvao ptičjim pjevom. Ostaje i cvrkutanje vrabaca, kad se cijelo jato skloni na neki goli grm ili krošnju pa se prepiru o tome gdje je kome mjesto. A onda se primire, uvuku glave i vratove i skupe se lagano dršćući. Zima je.

Vrapci se razvesele kad dođu topli dani iako se to ne može čuti po njihovom pjevu, jer vrapci za to nisu posebno talentirani, kao ni vrane. Više se to vidi po živosti, kad skakuću po šetnicama i prose rižu. Ljeti to rade veselo i obijesno, nimalo kao budistički redovnici, ipak je sunce tu pa ako rižu i ne izmole, već će nekako preživjeti dan.

- Issa (1763 - 1828)

Kosovi ne prose, ali ponekad kradu, recimo aroniju ili višnju. Prekrijete li aroniju mrežom, spasit ćete plodove, ali kosovi će biti gladniji. Ne znam što bih u vezi s tim preporučio, s obzirom da volim pjev kosa. Ako u blizini ima kakva divlja višnja ili trešnja, kosovi će se uglavnom zadovoljiti ovim sitnim plodovima i manje će krasti. U Šilu, na Krku sam imao sreću da ih gledam i slušam na divljim trešnjama kad se najedu pa raspjevaju. Kad trešnje posijeku, a spremaju se već neko vrijeme da tamo nešto sagrade, Šilo će biti posve drukčije mjesto.

Ujutro, 3. lipnja 2015. godine pijući kavu na lođi slušao sam i gledao kosa (ispod; kliknite na strelicu za streaming videa i zvuka s YouTubea). Lipanj je njihovo doba godine. U daljini, preko mora, vide se Kapela i Crikvenica pod njom.

- Shiki (1867 - 1902)
na hrvatski preveo Vladimir Devide

Zadnji put osvježeno 15. siječnja 2019. godine