Kukurijek, 3. veljače 2019. godine
Botaničko ime kukurijeka, Helleborus, dolazi od kombinacije grčkih riječi heleîn (ozlijediti, naškoditi) i borá (hrana). To posve odgovara
naravi kukurijeka, a to je da je otrovan i da će vam naškoditi ako ga slučajno pojedete. Naša je riječ, kukurijek, mnogo zanimljivija i premda nisam siguran u svoju
interpretaciju, moglo bi biti da kao što pijetao kukurijekom najavljuje dan, tako i kukurijek cvatnjom najavljuje proljeće i godinu koja se
budi iz zimske noći. Kukuriiiikuuuuu! A vani je još mrak. Tako i kukurijek - požuri prije sveg drugog cvijeća. A vjerovali ili ne, jučer, u
ovom periodu proljeća u zimi koji upravo živimo, vidio sam posve rascvali kukurijek. Jučer i danas je dvanaestak stupnjeva, a i u tjednu pred nama neće
biti ni snijega ni prevelike hladnoće pa je kukurijek valjda dobro tempirao svoju cvatnju. Premda se ja u to i ne razumijem mnogo, ali svakako sam jučer
osjetio veliko veselje obilazeći po blatu ne bih li ga fotografirao (ispod; >> kliknite na fotografiju
da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji) - ja sam ipak slikar cvijeća. No, jučer je i za mene bilo prerano da se
uhvatim svojih kistova i posvetim kukurijeku onako kako zaslužuje - još je ipak ljepljivo i hladnjikavo, a sunca baš i nema. Zato u ovom postu donosim
akvarel od 6. travnja prošle godine. Kukurijek naime cvate sve od veljače pa skoro do kraja svibnja. No, ja sam ga na samom kraju prošle godine, 7. prosinca (!),
također vidio u cvatu! I fotografirao. Eto. I prosinci i godine su se promijenili, a i kukurijeci, ali dobro je dok ih još ima.
Kukurijek kod nas nazivaju još i glavobolek / glavobolka (Samobor i okolica) i snježnica.
Kukurijeci kod moje mame (iznad i ispod) najviše mi sliče vrsti grimizni kukurijek (Helleborus purpurascens - premda ti znaju biti u potpunosti
tamno grimizni, bez imalo bijelih i svijetlih tonova), ali može biti i da se radi o nekom hibridu.
Čini se da, barem u zadnje vrijeme, 1. veljače i nije rani datum za vidjeti proljetnice u već raskošnom cvatu. Prošle sam godine u okolici Brdovca i Marije Gorice, 1. veljače fotografirao i kukurijeke u cvatu (ispod; >> kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji), ali i rascvale šafrane, jaglace i već velike visibabe, koje su stigle toliko narasti da im se cvat objesi. Jučer sam potražio i visibabe, i uistinu ih našao u šumi, ali još su bile posve mlade i niske, cvjetovi im se uglavnom nisu otvorili, a i oni koji su se jedva počeli otvarati još uvijek su bili na posve uspravnoj stabljici, nitko ne bi ni pomislio da će uskoro objesiti glave. Kukurijeke sam >> fotografirao i 23. veljače 2017. godine, kad su ih već uveliko obilazile pčele, a ta je fotografija otvorila post o proljeću 2017. godine - proljeće 2017. godine, dio prvi.
Kukurijek pripada porodici žabnjaka (Ranunculaceae), dakle rođak je >> livadskog ljutića (Ranunculus acris), koji
je također pomalo otrovan.
Zbog svoje otrovnosti, kukurijek se koristi u pučkoj medicini i veterini, premda je to prilično opasna rabota jer može, ovisno o dozi, dovesti to teških
trovanja pa i smrti. Nije zato čudo da se kukurijek koristio kao abortiv (za izazivanje pobačaja). Od zanimljivijih "upotreba" spominjem sušene listove
Helleborus foetidusa koje u Campaniji u južnoj Italiji puše kao slabi halucinogen [1] - i to mi se čini vrlo opasnom rabotom. Tamo ga upotrebljavaju i u
druge svrhe, recimo za poticanje ispadanja upaljenog, "crnog" zuba koji se premazuje zdrobljenim korijenom biljke. Zanimljivo je da ga koriste i u liječenju
životinja [1] tako što zgnječeni korijen utrljavaju u male zarezotine iza uha svinja (!). U Kalabriji [2] jednu drugu vrstu kukurijeka, Helleborus
bocconei na sličan način rabe za liječenje bronhitisa krava - umjesto korijena biljke, u rez iza uha utrljavaju sušene dijelove listova, a iz
načina na koji rana zarasta pokušavaju "dijagnosticirati" izlječenje i ozdravljenje životinje. Ni jedna od navedene dvije vrste kukurijeka ne raste kod nas.
U Turskoj (Kirklareli) se tamošnja vrsta, Helleborus orientalis, također, na vrlo sličan način koristi za liječenje stoke [3].
Kukurijek je lijepa biljka i mnogo je puta lijepo ilustriran u botaničkom i vrtlarskom kontekstu. Za ovu priliku (ispod) odabrao sam ilustraciju iz časopisa
The Botanical Register koji je izlazio u Engleskoj od 1815 do 1847. godine. Ilustracija je tiha, ne upada odmah u oči bojom i efektom i prikazuje
vrstu Helleborus lividus koja je sva zelena. No prikaz je izrazito elegantan te obojen i ilustriran s mirnim i sigurnim taktom. Časopis The Botanical Register
pokrenuo je botanički ilustrator Sydenham Edwards nakon što se posvađao s
urednicima časopisa The Botanical Magazine koji je ilustrirao. Edwards je umro jedva 4 godine nakon pokretanja časopisa, a ilustracija koju sam odabrao
je iz 1838. godine, dakle sigurno je nije načinio Edwards. Ispod ilustracije može se pročitati ime Jamesa Ridgwaya, izdavača časopisa, a sasvim lijevo
piše Miss Drake del.. Miss Drake je Sarah Ann Drake (1803-1857) o kojoj se zna vrlo malo, no ona je za The Botanical Register načinila 1100
ilustracija (!) Bila je očito izvrsna ilustratorica, a poznata je bila pogotovo po ilustracijama orhideja. Po njoj je nazvan i rod orhideja
iz Zapadne Australije - Drakaea. Kad je The Botanical Register propao 1847. godine, Sarah Ann Drake se vratila u rodni Norfolk gdje je živjela s
ujakom. 1852. godine, u svojoj 49. godini, udala se za bogatog farmera, a umrla je samo 5 godina kasnije, 1857. godine.
[1] Ayalla M. Scherrer, Riccardo Motti, and Caroline S. Weckerle, Traditional plant use in the areas of Monte Vesole and Ascea,
Cilento National Park (Campania, Southern Italy), Journal of Ethnopharmacology 97, 129 (2005).
[2] Nicodemo G Passalacqua, Giuseppe De Fine, and Paolo Maria Guarrera, Contribution to the knowledge of the veterinary science and of the
ethnobotany in Calabria region (Southern Italy), Journal of Ethnobiology and Ethnomedicine 2, 1 (2006).
[3] Sukran Kultur, Medicinal plants used in Kırklareli Province (Turkey), Journal of Ethnopharmacology 111, 341 (2007).
| << Haiku o pticama | Visibaba >> |
Zadnji put osvježeno: 3. veljače 2019. godine.