Uspavanka poslije svega (18. svibnja 2012. godine)

Bila je to prilično visoka zgrada pa sam odlučio skočiti na prelijep način. Zato sam se zaletio,
raširio ruke, i skočio.

Ali glava mi je bila preteška i povukla me je dolje dok sam letio. U trenutko kad sam očekivao udar u tlo ...
našao sam se na zelenom, zelenom brdu okružen ljudima. Poznavao sam neke od njih. Gledali smo zgradu. Bila je
nedovršena i nitko u njoj nije živio. Netko je svirao uspavanku na mandolini za luđaka u meni.
>> A lullaby after all (pokreni player ispod za početak).
<< Skice iz Toulousea | Maks i Simulacija >> |
Zadnji put osvježeno 18. svibnja 2012. godine