Znanstvenikov stol (27. travnja 2011. godine)

origami, stol

Gledam kaos koji sam napravio i sjetih se "Kolijevke za macu". Tamo Vonnegut opisuje znanstvenikov stol. Dobra prilika za kratki post. Zato sam na brzinu presložio sve što sam pobacao po stolu i načinio nekoliko fotografija.

origami, krov

A evo i citata kojeg sam se sjetio:

Stari je laboratorij ostavio u neredu. Pozornost su mi odmah privukle jeftine igračke kojih je ondje bilo mnogo. Papirnati zmaj slomljene kičme. Žiroskop na navijanje užetom, spreman da se zavrti i uspravi. Zvrk. Lula za puhanje mjehurića. Akvarij s dvorcem i dvije kornjače.

- Volio je trgovine jeftinim igračkama - rekla je gđa Faust.
- To vidim.
- Neke od svojih najpoznatijih eksperimenata izveo je na opremi što je stajala manje od jednog dolara.

Na mom stolu u uredu moglo bi se naći: plastične folije smotane u cilindre, izrezane cilindrične dijelove plastičnih boca, šesterokutnu mrežu za pilićarnike smotanu u razne oblike (ikozaedre, stošce, "nanocijevi"...), izlivene diskove od zubarskog silikona, digitalnu kuhinjsku i osobnu vagu, komad daske u kojoj je urezan (izrezan) klin vršnog kuta 60 stupnjeva, razne strukture od papira, zgnječene komade plastike, ... Dakle, Vonnegut je znao svoj posao, a vjerojatno je i poznavao nekog znanstvenika.

origami, Miura

Toliko se toga možemo naučiti u stvarima iz "običnog života". Ne vjerujte onome tko kaže da se prava znanost može raditi samo na skupim instrumentima. Neka od vrhunskih otkrića napravljena su na ingenioznim eksperimentima koji su koštali stotinjak kuna. Meni je jedan takav eksperiment (manje ingeniozan, a više iznimno jeftin) upravo prihvaćen za objavljivanje u Physical Review E časopisu, ali nadam se da ću tome stići posvetiti jedan poseban post.

origami, nasumično gužvanje

Oni koji znaju nešto o origamiju odmah će na mom stolu uočiti tzv. Miura ori (gornji lijevi kut fotografije koja je otvorila ovaj post) što je način "pakiranja" dvodimenzionalne plohe na vrlo mali prostor, a smotana se struktura vrlo jednostavno "samo-odmota". Miurin dizajn se koristi za pakiranje solarnih panela satelita. Pa nek' netko kaže da se Miura igra...

A što to točno ja istražujem neću vam još reći. Nadam se da će biti bolje prilike za to.

NADOPUNA (26. kolovoza 2013. godine): Nikako da stavim poveznicu prema objavljenom članku, pa evo i toga: >> Članak objavljen u časopisu Phys. Rev. E na eksperimentalnoj "opremi" vrijednoj dvjestotinjak kuna. A >> evo i teksta koji opisuje nastanak tog članka.

NADOPUNA (21. svibnja 2011. godine): Upravo sam pročitao knjigu Shapes Philipa Balla. Našao sam zanimljiv odlomak vezan uz temu ovog posta. Radi se o zabilješci Kelvinove nećakinje Agnes koje je posjetila svog ujaka jednog rujanskog jutra 1887. godine. Nakon toga je zapisala:

Kad sam ovdje stigla jučer, ujak William i ujna Fanny dočekali su me na vratima, ujak William oboružan s posudom sapuna i glicerina pripremljenih za napuhavanje mjehura od sapunice, i brojnim matematičkim oblicima načinjenim od žice. Ove on umače u sapunsku smjesu i tako se stvara film koji se vrlo lijepo i savršeno pravilno lijepi uz žice. On studira ove filmove imajući nekakav znanstveni cilj u vidu.

When I arrived here yesterday Uncle William and Aunt Fanny met me at the door, Uncle William armed with a vessel of soap and glycerine prepared for blowing soap bubbles, and a tray with a number of mathematical figures made of wire. These he dips into the soap mixture and a film forms or adheres to the wires very beautifully and perfectly regularly. With some scientific end in view he is studying these films.

NADOPUNA (03. siječnja 2012. godine): Čitam ponovo ovaj post pa odlučih da nadodam još pokoju zanimljivu informaciju koju sam saznao u međuvremenu. U studenom prošle godine pročitao sam knjigu Fixing the Sky Jamesa Rodgera Fleminga. U knjizi se opisuju pokušaji "upravljanja" vremenom pa čak i globalnom klimom. Radi se o kontroliranju monsuna, tornada, izazivanju kiše, ali čak i povećanju (ili smanjenju) globalne temperature na zemlji, promjeni morskih struja i slično. Autor prikazuje povijest ovakvih pokušaja. Većina toga je obična prevara, ali knjiga mi je jedno kratko vrijeme bila zanimljiva jer sam se poigravao idejom da kroz njenu temu povežem Kate Bush, Kurta Vonneguta i Irvinga Langmuira. Naime, brat Kurta Vonneguta, Bernard Vonnegut, radio je s kemičarem Irvingom Langmuirom, dobitnikom nobelove nagrade za kemiju. Sam Kurt Vonnegut jedno je kratko vrijeme radio kao novinar, odnosno osoba zadužena za kontakte s javnošću u kompaniji General Electric gdje su radili i njegov brat i Langmuir.

Stoga je jasno da je K. Vonnegut imao mnogo iskustva sa znanstvenicima. Također je zanimljivo da je ideja za Led 9 iz Kolijevke za macu gotovo sigurno potekla iz eksperimenata modifikacije vremena i oblaka kojim su se u General Electricu bavili Bernard Vonnegut i Langmuir. Sad vidim da i >> Wikipedijin članak o Kolijevki za macu govori o svim tim okolnostima.

<< Fizika u biologiji Čitajući godišnja izvješća >>

Zadnji put osvježeno: 03. siječnja 2012. godine