Znanost pečenja ćevapa (29. lipnja 2016. godine)

Svako malo pojave se kod nas ideje velikih znanstvenih reformatora i vizionara o "približavanju znanosti i gospodarstva", o "patentima i komercijalizaciji znanosti", inovacijama i slično. Nije to ništa novo ni neviđeno. Istu je priču imao npr. ministar Dragan Primorac. U njegovo je vrijeme u Ministarstvu znanosti bila iznimno jaka aktivnost na području inovacija i primijenjene znanosti, a postojao je čak i Odjel za tehnologijski razvitak Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH. Taj je odjel 2004. i 2005. godine izdavao i svoj Glasnik koji je i danas uputno prelistati.

Nađe se tamo posve istog teksta kakvog možemo čuti i danas. Na primjer:

Ništa novog i neviđenog dakle ne donose naši nadolazeći vrli inovatori koji su, kao i HDZ-ova garnitura iz 2004. i 2005. godine, namjerili restrukturirati znanstvenoistraživački sektor prema dominaciji poslovnog sektora (!!!) i orijentirati institute prema primijenjenim projektima (!!!).

Nekome neupućenom u stanje u hrvatskoj znanosti takva se somnambuliranja mogu čak i učiniti privlačna. Njima preporučujem da prelistaju 6 brojeva Glasnika iz 2004. i 2005. godine. Nađe se tamo i opisa sjajnih projekata primjene znanosti. Jedan od njih je npr. Stroj za cijepanje ogrijevnog drva. Njegov autor opisuje izniman uspjeh ovog projekta, koji se sastoji od šest oštrica pod kutevima od 60 stupnjeva na koje se nabija cjepanica koja se prije toga, navodno automatizirano (?) reže pilom na traženu dužinu. Autor također navodi da su projektom postignuti "gospodarski i ergonomski (!) učinci" i kaže da je "hrvatski stroj za cijepanje drva jedinstven u svijetu".

Čitajući o uspjesima tih izvrsnih i odlično financiranih projekata primijenjene znanosti, dosjetio sam se tih godina i ja sjajne ideje o hrvatskom stroju za automatizirano pečenje ćevapa. Taj bi stroj automatski mjerio temperaturu i vrijeme te okretao ćevape na nekoliko pripremljenih programa. Mogle bi se npr. programirati banjalučka, sarajevska i travnička verzija ćevapa, a stroj bi imao veliku budućnost - mogli bismo ga izvoziti po cijeloj EU, zašto ne? Uostalom, tih godina bih sigurno mnogo više novca mogao dobiti za neki takav fantastično primjenjljiv projekt nego za, šta ti ja znam, istraživanje fizikalne uvjetovanosti evolucije virusa ili neke takve besmislice.

E tako će nam biti i sutra. Jedino što neće moći baš svatko dobiti sredstva za tako fenomenalne ideje kao što je stroj za pečenje ćevapa nego samo oni koji pokažu istinsku privrženost razvoju (primijenjene) znanosti u Hrvata. A to su uvijek manje-više isti, koliko god da mijenjali stranke i strančice. Sjetite se toga kad vam drugi put budu prodavali bajke.

Zadnji put osvježeno 29. lipnja 2016. godine