Vodene vedute: Beč, 27. travnja 2017. godine
Mislila je da sam lijep, željela me noću kraj sebe.
O, Suzy F, danas sam tu, a sutra daleko,
O, Suzy F, nije mi se dopao tvoj grad.
Suzy F nisam upoznao, ali mi se Beč zapravo jako dopao i sve planiram ne bi li mu se kako vratio na koji dan ili tjedan, a danas sam ga se sjetio slikajući ovaj akvarel prema svojoj fotografiji iz 13. svibnja 2015. godine.
MILIVOJ: A fali tzv. prvi plan, suprotno od naučenoga - onaj primarni, iako ga ja vidim u pojmu fokusa ali je malo preveć
prazan, kao tzv. slijepa točka, površina papira?
ANTONIO: Dobilo bi se više perspektivne dubine da nisam prenabrijao saturaciju plave u pozadini. Time sam izgubio dio
perspektive koji bi dolazio od boje. Kad u akvarelu jednom presaturiraš - nema nazad. Bit će bolje drugi put.
MILIVOJ: Da. Ovo je tzv. perspektiva pozornice, iako to nije bitno... Svaka nedovršenost čini ono isto jako važno u kreativnome,
bila slučajna ili namjerna ima kvalitetu. Kako i rekoste, gura u slijedeće dijelo.
WALDEMARETZ: Kunsthistorisches Museum?
NADOPUNA: (9.11.2018.) Sinoć sam, u nekoj nervozi i zdvojnosti (dogodi se i to), uhvatio kist i pokušao se sabrati, ali ovaj
put nije bilo lijepih modela ni u hladnjaku (brokule, rajčice i slično) ni u vazi (cvijeće, možda kakva kasna jesenska ružica),
a vani je već bilo posve mračno tako da je skiciranje parkirališta ili zgrade preko puta otpalo. Prelistavajući pravi pravcati album
s pravim pravcatim fotografijama (tko to još ima?), naletio sam na jednu zgodnu fotografiju iz 2015. godine, točnije detalj u gornjem lijevom kutu
fotografije koji sam razradio u vodenim bojama (ispod; >> kliknite na
sliku da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji). Nastala je tako još jedna veduta Beča - radi se o prizoru iz okolice
dvorca Belvedere.
Prije desetak godina bih vjerojatno neumjereno pušio, čovjek se s vremenom ipak nauči ponešto pameti. Samo malo.
| << Magnolija | Trešnjevački dečec >> |
Zadnji put osvježeno: 9. studenog 2018. godine.