Škofja Loka (11. kolovoza 2016. godine, materijal iz 2.8.2016.)
U Sloveniji vas svako malo podsjete da to što radite, radite na vlastitu odgovornost. Kad dječicu dovedete na igrališta s trampolinima i toboganima, onda
vam natpis fino kaže: Uporaba igral na lastno odgovornost. Kad parkirate ispod visokog zida koji ograđuje staru Loku obavijeste vas da je
parkiranje na lastno odgovornost. Valjda je to podsjetnik da ste za to što ste učinili jedino vi odgovorni i da vam pomoći biti neće ako iz svega toga
nešto loše ispadne. Dobro. Nije da to nismo znali i bez natpisa, ali možda je i bolje da se svako malo podsjetimo da živimo na vlastitu odgovornost.
Na vlastitu se odgovornost i zadovoljstvo, naravno, vraćate na "mjesta zločina", mjesta kojima ste se davno ili ne tako davno obećali vratiti. Sami ste krivi
ako vas spoznaja o tome koliko je vremena prošlo od zadnji put zbedira i sami ste odgovorni za sve budalaštine ili krasne stvari koje biste mogli počiniti u
takvom stanju. Na lastno odgovornost.
Mi smo se prošle godine obećali vratiti u Škofju Loku i sa zadovoljstvom smo joj se vratili neki dan. Prolazim kroz stare i nove fotke i uspoređujem. Gdje smo
prošli, što je isto, a što različito. Evo, naprimjer, ova ispod je od prošle godine:
A ova (ispod) je od ove. Isti je prolaz u pitanju, čak se i znak mladog mjeseca, točnije Mjesečke, Lunce, vidi na istom mjestu (iznad i ispod). Ali sjene su drukčije, drugo je doba dana i drugi su oni koji prolaze. Barem godinu stariji, ali mnogo je više u onom "drugi" od pukog vremena koje je prošlo. Prošla je godina, ali neke su se ranije godine konačno istaložile i smirile. Drugi su oni koji prolaze, premda možda i ne izgledaju toliko drukčije :)
Svi znaju da je Ljubljana srce Slovenije, toliko lijepa i specijalna da je se ne može uklopiti u uobičajenu regionalnu podjelu. Nije ni gorenjska, ni notranjska ni dolenjska, Ljubljana je svoja. Ali sve više razmišljam o Škofji Loki kao o "malom srcu Slovenije". Svi putevi vode u Škofja Loku, osim ako ne žurite negdje. Ljubljana je tu, Kranj je tu, a i Triglav je blizu.
Škofja Loku mogli biste posjetiti, recimo, zaobilazeći Triglavski nacionalni park, na putu doma, u Zagreb. Od Bovca, Kobarida, Tolmina, pa preko Cerknog. Tamo možete zastati da vidite
>> partizansku bolnicu Franju.
Ili biste u Škofja Loki mogli završiti na putu do Bohinja, da zaobiđete bledsku ludnicu, a usput vidite i
Groharevu >> Soricu spuštajući se preko soriškog prijevoja do Bohinjske Bistrice. Uostalom, i Grohar je slikao Škofja Loku. V snegu (ispod)
U svakom slučaju, svi putevi vode u Škofja Loku, osim ako ne žurite negdje. Onda ništa.
Početi se može sa svih strana, ali kad tad se mora završiti na loškom trgu (ispod, >> kliknite na fotografiju da je prikažete
u dvostrukoj rezoluciji).
Trgovi govore o gradovima, a loški o Loki priča lijepu priču (ispod). Ima trgova koji šetača oslobađaju, nagovaraju ga da duboko udahne kad izađe iz uličica i prolaza. Loški je Mestni trg takav. Miriše po lipi kad je pravo doba godine. Udahni.
Pa prođi ispod lipe prema crkvi Sv. Jakova (ispod). U hladu slavenske krošnje mrmori slovenski. Malo je slađi od hrvatskog. Pije se kava.
U Sv. Jakova treba ući, ako ni zbog čeg, a ono zbog lijepih vitraja i gotičkog svoda. A onda, iz tišine i mraka, izaći na osunčani Cankarjev trg (ispod). Prolaze djeca.
Poslije se, naravno, treba popeti na Loški grad (ispod). Vidjeti krovove Škofja Loke.
I prošetati kroz livadu, uz košnice i lipe, naravno (ispod).
>> Prošli put smo si obećali da ćemo se u Loku vratiti, ovaj put ne obećavamo ništa. Ne možemo toliko toga preuzeti na vlastitu odgovornost.
| << Korita Mostnice i Voje | Bohinj >> |
Zadnji put osvježeno 11. kolovoza 2016. godine