Prvomajski rebusi (1. maja 2018. godine)

Sretan vam Prvi maj!

Nastavnica odgaja djecu da bespogovorno vjeruju u heroje slobodnog tržišta i poduzetništva i uči ih da trebaju postati baš kao i oni - pravi domoljubi. Djeca joj posve vjeruju jer im se heroji smješkaju čak i sa stranica udžbenika. Djeca izlaze iz škola i fakulteta dobro znajući da su svi oni koji imaju nešto protiv udarnika poduzetništva jugonostalgičari socijalističkog i uhljebničkog mentaliteta zbog kojih je u njihovoj zemlji mnogo gore nego što bi trebalo biti. Kad shvate da u svijetu blještavog poduzetništva i slobodnog tržišta sve baš i nije onako sjajno kako su ih naučavali, i dalje mrze sve i svakog, osim heroja svoje nastavnice.

Sretan vam Prvi maj!

Tip želi živjeti u državi gdje postoje visokoobrazovane čistačice, koje mogu napisati dopis na engleskom, sastaviti Word dokument i tablice u Excelu, odgovarati na telefonske pozive iz Nizozemske i još stići počistiti WC. Žali se kako je Hrvatska zemlja lijenih i nekorisno obrazovanih uhljeba u kojoj takve djelatnice ili ne postoje ili ne žele raditi. Kad bi takve našao, velikodušno bi im platio sve te aktivnosti u iznosu koji odgovara svakodnevnom čišćenju WCa i ureda. U njegovoj privatnoj firmi, prekrasnoj crvenoj gljivi muhari izrasloj na gnojištu industrije razvaljene i opljačkane u devedesetima, sočno financiranoj i poticanoj javnim sredstvima, takve sposobnosti nazivaju fleksibilnim, s obzirom na promjenjljive uvjete na tržištu rada.

Detalj iz "Pakla" Hieronymusa Boscha

Sretan vam Prvi maj!

Tip tvrdi da su sveučilišni profesori i znanstvenici nepoduzetni i lijeni uhljebi. Svoju poduzetnu i nadasve realno plaćenu znanstvenu aktivnost strašenja ljudi rakom i drugim boleštinama obavlja na skupoj dijagnostičkoj opremi koja je, umjesto da završi na sveučilištima i institutima, posve slučajno završila u njegovoj privatnoj kompaniji. Može biti i da njegovo trajno hodočašće po ministarstvu, bliskost s nizom ministara i sjedenje u bezbrojnim povjerenstvima ima neke veze s tim. Svugdje ubire lovu iz proračuna, na svim mogućim projektima i izvrsnostima, uključujući i plaću profesora na sveučilištu, naravno, jer nam treba veza znanosti i gospodarstva, a ne uhljebi koji ne osnivaju svoje firme ne bi li u njih utovarili javna sredstva na sve moguće načine.

Sretan vam Prvi maj!

Tipovi šljakaju za izrabljivača, sretni da mogu napisati pokoju liniju koda i uvjereni da ih to čini nadmoćnim onim gadnim uhljebima kojih je u svakom trenutku na bolovanju barem 3 %. Oni ne misle da je njihova svakodnevna šljaka bez stvarne mogućnosti za bolovanje ponižavajuća i ni ne sanjaju da po tome nešto promijene. Umjesto toga, oni žarko žele da uhljebi iz javnog sektora uvijek budu na svom poslu i nikad ne idu na bolovanje. Kao i oni.

Detalj iz "Pakla" Hieronymusa Boscha

Sretan vam Prvi maj!

Tip je novinar na nacionalnoj dalekovidnici, ali prezire uhljebe i javni sektor i sanjari o barem sitnom menadžerskom mjestašcu s kojeg bi mu put u poduzetničke visine realnog sektora bio jednosmjeran. Smatra da su svi oni koji se oslanjaju na socijalne sustave i rade u javnom, nadasve nerealnom sektoru paraziti, a da su oni koji zgrću ogromne svote osobnog bogatstva herojski superljudi u koje se svi moramo ugledati i nad čijim uspjesima svi moramo sliniti.

Sretan vam Prvi maj!

Tip je donedavno na "svom" fakultetu žario i palio, zapošljavao samo njegove i njegove njegovih, sinove i kćeri pouzdanika. Gradio se tako polako posve privatni i nadasve izvrsni feud u okrilju posve javne institucije, jer su on i njegovi preuzeli vijeća i odbore i izglasavali što god im se i kako im se prohtjelo. Pisali su i neke tekstove, doduše uglavnom u časopisima koje su sami nadzirali i uređivali, a čije je izdavanje plaćala država. Na osnovu su takvih tekstova i napredovali u platnim razredima. Kad bi ih netko napao zbog toga, odgovarali su dobro nabiflanom retorikom o domoljublju, javnom interesu i utjecaju kapitala na javno obrazovanje, zaboravljajući pridodati pokoju o utjecaju rođaka na zapošljavanje u javnoj instituciji.

Detalj iz "Pakla" Hieronymusa Boscha

Tip naokolo vozika skupi i subvencionirani električni automobil, ekološki je svjestan i zabrinut za budućnost planeta. Divlja kad mu netko tko nema električni automobil zauzme mjesto u javnoj garaži. Istoga odmah fotografira i pokazuje unaokolo. Stalno trtlja o kilovatima, džulima, sekundama ubrzanja, akumulatorima, robotima i najnovijoj tehnologiji, ali ne želi plaćati porez iz kojeg se financira plaća znanstvenika u Hrvatskoj, pogotovo ako se koji usudi reći štogod o njemu. Smatra da je javni sektor leglo uhljeba, premda je ono što je zaradio, zaradio uglavnom prodajući državi i javnom sektoru robu široke potrošnje, sjedeći istovremeno u brojnim mandatima u Upravnom vijeću Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i raznim povjerenstvima vlada i ministarstava. Upravlja ljudskim resursima.

Sretan vam Prvi maj!

Tipu je devedesetih poklonjeno barem pola hrvatske poljoprivrede i najveći trgovački lanac za 1 kunu, uz fanfare i propagandu kako se radi o neisplativom socijalističkom mastodontu koji se mora privatizirati i za koji se netko mora pobrinuti, iz svog džepa, zamisli ! Tip se 25 godina vozikao helikopterom, ljetovao na svom otoku ne plaćajući državi ništa za to, živio kao kralj u dvorcu koji je bio registriran kao hotel i u kojem nikad nije bilo gostiju osim jet seta koji je pozivao. Zapošljavao je ljubavnice i ljubavnike političara pri moći i njihovu bližu i dalju rodbinu, trošio državne subvencije, bjesomučno dizao kredite i "širio se po regionu". One koji su se usudili pitati ga bilo što nazivao je živim reliktima socijalističkog mentaliteta.

Na kraju je napravio dug od kojeg se moglo plaćati sve blagajnice onako bijedno kako ih je plaćao, ali da samo sjede doma i ništa ne rade, i sva bi infrastruktura i agro-industrija ostala u vlasništvu države. Ovako je izručena na sve strane svijeta i još ćemo svi mi doplatiti, koliko - vidjet ćemo. Zadnjih desetljeća su nam objašnjavali da tipu moramo biti zahvalni jer se brine za radnike. Danas, kad je sve pojeo i popio, tvrdi da je on stvarao Hrvatsku.

Sretan vam Prvi maj!

Devedesetih su, u sveopćem maru pretvaranja našeg u svoje, i mnogi znanstvenici prionuli privatizirati "svoje" institute u kojima su postali bogovi i batine s pravovjernom pozlatom koju im dade nova država. Htjedoše tako ono para koje su pokoji zavod i institut zarađivali u zdravstvu, na cjepivima, certifikatima, elaboratima i studijama, lijepo preusmjeriti kamo novo vrijeme traži - u džepove. Veza znanosti i gospodarstva - zna se! Najprije hrvatski akademici napisaše zakone o pretvorbi društvenih poduzeća, potom preregistriraše institucije, a onda uz blagoslov prvo HDZa, a potom i SDPa, dignuše sebi plaće u omjerima 1:20 s obzirom na radnike, a svježe posvećeni akademici na zadatku, živu institucijsku lovu uložiše u privatne štedionice, koja u sljedećih nekoliko godina misteriozno nestade! Pojela maca. Volatilnost i nesigurnost kapitala, nova su to vremena. S godinama su iscijedili što se imalo iscijediti, a ono radnika što je tamo ostalo danas glavinja i prosi za pokoju plaću. Znanstvenog kadra i znanosti tamo više i nema.

Akademici su pak i danas ugledni članovi znanstvene zajednice, borci za pravdu i etičnost, nada u neku bolju hrvatsku znanost. Čak se i kandidiraju na izborima, pa vi birajte.

Sretan vam Prvi maj!

Tip je filantrop i poduzetnik, predvodnik borbe protiv uhljeba, tog titanskog sukoba dobra i zla, novog i starog, koji se vodi na teritoriju Republike Hrvatske - o ishodu tog sukoba ovisi budućnost svijeta i čovječanstva koje unatrag vuče socijalistički mentalitet i poludjeli marksisti. Uz to je i savjetnik predsjednice Republike. Tvrdi da više nismo u 19. stoljeću i da sad vrijede neke posve drukčije ekonomske zakonitosti. Kakav Marx, kakvi bakrači! Bavi se iznajmljivanjem radnika koje naručitelji nabavljaju u procesima javne nabave, kao uredski namještaj i kontejnere, na primjer. To se u 21. stoljeću ne zove više "eksploatacija", "roblje" ni "vlasništvo nad ljudima", "egzistencijalna ucjena" ili "izrabljivanje", nego "fleksibilizacija radnog odnosa" ili "borba protiv uhljeba". On, naime, svoje radnike iznajmljuje s plemenitom vizijom, jer nikako ne bi želio da im se slučajno dogodi da postanu uhljebi. Njegove usluge koriste Hrvatska elektroprivreda, Hrvatske autoceste, Medicinski fakultet, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Grad Zagreb, Hrvatska radio-televizija i ostale, uglavnom javne institucije koje su svoje brige i potrebe outsourceali ovom društvenom vizionaru. Tvrdi da u Hrvatskoj ne postoje pojedinci i institucije čiji su doprinosi poticanju zapošljavanja i smanjenju iseljavanja usporedivi s njegovim. Vidi buduće potrebe unajmljivača i stoga je zabrinut za ovo društvo i obrazovanje onih koji bi se mogli iznajmiti. Zato se pobrinuo da osigura sjajnu budućnost ove zemlje mijenjajući obrazovanje novih generacija koje moraju naučiti programirati robote. To se zove obrazovanje za 21. stoljeće.

Djecu u školama naziva "klijentima obrazovnog sustava". Sve se to odvija uz blagoslov ministarstva obrazovanja i niza ministara, a pristup u škole mu se omogućuje protivno rezultatima natječaja na kojem su njegovi projekti loše ocijenjeni.

Sretan vam Prvi maj! S pojašnjenjem rječnika novogovora: uhljeb

Autor nikako ne želi reći da u Hrvatskoj ne postoje uhljebi. To bi mogli biti, recimo, oni koji s iskaznicama partija sjede u upravnim vijećima izmišljenih agencija ili s političkih pozicija razvaljuju industriju koja je prije njih dobro poslovala zbog par postotaka koji će završiti u njihovim džepovima.

Uhljebi su i oni koji namješteni s političkim blagoslovom u razna vijeća javnih institucija prodaju svoju robu istim tim institucijama i ostatku javnog sektora.

Uhljebi bi mogli biti i oni koji uništavaju sigurnost posla i bivanja stotinama radnika, proglašavajući ih uhljebima, da bi ih mogli za svoj račun iznajmljivati istim onim tvrtkama koje su ih otpustile.

Uhljebi su i oni koji dobivaju pare iz državnog proračuna podučavajući, liječeći ili istražujući te ih paralelno uzimaju za svoje privatne tvrtke u kojima konkuriraju tom državnom sektoru koji ih plaća, nazivajući sve one iz javnog sektorima uhljebima, a svoju djelatnost poduzetništvom, diversifikacijom ili nekom od riječi koju su izmislili da prigodno zamagle svoju rabotu.

Uhljebi bi mogli biti i oni koji su javni sektor cijeli život iskorištavali za svoj interes, trpali još u socijalizmu radeći u tom sektoru plave kuverte u džepove i tako postali ljudi od ugleda i časti, poduzetnici, vlasnici i kraljevi, a sad vas oni i njihova djeca proglašavaju socijalističkim uhljebom i jugonostalgičarom.

Pouka: potražite uhljebe, samo ne nužno tamo gdje vam sa svih strana pokazuju prstom na njih. Pogledajte malo što i tko stoji iza prsta.

Srednjovjekovna minijatura, prikaz s kalendara za kolovoz 1310. godine

NADOPUNA: (27.4.2019.)

Sretan vam Prvi maj!

Tip koji se ponosi fizičarskom diplomom i mrkim člancima te profesorskom titulom i plaćom na javnom sveučilištu četvrte generacije, tvrdi da u javnom sektoru treba uvesti politiku mrkve i batine. Da treba otpuštati sve uhljebe koji ništa ne rade i ukidati javne institute i fakultete koji proizvode ono što tržištu ne treba. Kaže da javni fakulteti proizvode previše ekonomista, pravnika, kojekakvih humanista i šta-ti-on-zna čega sve ne. Puna su mu usta STEMa, visoke tehnologije, ekonomskog liderstva i Amerike koja shvaća, Kine koja raste i Europe koja propada. Puna su mu usta rođaka u javnom i državnom sektoru, fakulteta koji ništa ne valjaju, vaučerizacije i subvencioniranja privatnog obrazovanja.

Uz sve to, visoki je funkcioner u jednoj privatnoj zagrebačkoj školici MENADŽMENTA i EKONOMIJE koju je osnovao i kojom upravlja domoljubni doktor ekonomije, HDZov "provoborac", zakonodavac i gospodarstveni mag kakvih smo se nauživali devedesetih, koji voli čuti hrvatsku himnu i tvrdi da Hrvat sve može kad stavi ruku na srce i kad je domoljub.

Naš, samo naizgled kontradiktorni junak sudjeluje, dakle, za privatni račun, baš u proizvodnji kadrova koji nam nasušno trebaju (!) i koje bismo trebali subvencionirati iz državnog proračuna.

Uči dječicu i buduće političke funkcionere da računaju postotke, u školici čiji vlasnici nose kravate, stavljaju ruke na srce i šire evanđelje menadžerskog domoljubnog oslobođenja.

I sve to čovjek stigne pored sigurne državne plaće.

NADOPUNA: (1.5.2020.)

Sretan vam Prvi maj!

- preuzeto s agrokor.hr, 31.12.2014.

Zar nisu odbojni taj menadžerski jezik i "kultura" opsesije moći i prestižem? Zar nisu odbojni naši ugledni poduzetnici koji kao adolescentski slinavci hrle da zgrabe žezla, navuku kožne pregače i da se takvi moćni i ugledni naslikavaju po "masonskim ložama"?

Zar nismo u Hrvatskoj uvijek znali prepoznati i nagraditi prave i najmoćnije vrijednosti, za razliku od bijednh, gadnih priljepaka na državnom proračunu koji ni svoj otok ni helikopter nemaju?

Sretan vam Prvi maj!

Kad dođe vrijeme krize, kakve zaraze ili eksplozije opsjenarskog balona koji su sami napuhali, pravi heroji tržišta i poduzetništva slabo šta osjete na svojim džepovima, a većini se bogatstvo i povećava. Oni koji stradavaju su radnici koje izrabljuju i koje u uvjetima kad ih ne mogu učinkovito izrabljivati natovare drugima na leđa.

I u tim se situacijama, naravno, ne zaboravlja da se nastavi s potpirivanjem bijesa jednih radnika na druge, da se jasno pokaže kako su ovi koji ostadoše bez svog kruha u mnogo goroj poziciji od uhljeba na državnom proračunu. Oni pate, dok im paraziti na državnom proračunu, a najviše nastavnici u školama, sišu krv.

U svemu tome se obično ne spominje da iznajmljivačima ljudi i vlasnicima sudbina baš ništa ne nedostaje, osim možda posjet svom otoku ili duga vožnja električnim bolidom u uvjetima ograničenog kretanja. Novac koji su zgrnuli je posve isti kao i ranije i njime se može kupiti sve što i ranije, a ako se i to zatrese, uvijek postoji tržište nekretnina i zlata da se novac makne u vrednote koje nikad ne rđaju. Ako ih tko slučajno pita kako preživljavaju u doba zaraze i krize onda kažu Svi smo mi u istom brodu!

Uostalom, neka se drugi kolju i pate, sve će se ionako kad-tad nastaviti po starom, druge opcije i nema jer je više nitko ni ne može zamisliti.

Sretan vam Prvi maj!

Kad se otkrije da je kakav heroj i ideolog poduzetništva – koji tvrdi da sindikati nisu za dijalog, da su davanja državi prevelika, da poduzetnike treba rasteretiti, da se porezi moraju smanjiti, da je mirovinski sustav neodrživ – kad se dakle otkrije da je takav višestruki seksualni zlostavljač, to i dalje ne znači baš ništa, a pogotovo ne znači da se tome neće isplatiti svi oni silni milijuni koje je ugovorio u slučaju da se takvo što dogodi. Nitko o toj isplati ne smije čak ni govoriti, jer je u njegovom slučaju "javno govoriti o primanjima" [] "protivno zakonu i podložno tužbama".

Glavno je, po zakonu, da se njemu ugovoreni novac isplati, a ostalo neka se regulira već kako god. Možda i za to postoje kakvi zakoni, tko zna. Neka se onda krene s desetljetnim postupcima po hrvatskim sudovima ako se kome hoće, bitno je da on svoj novac dobije odmah.

Po tome su heroji i ideolozi poduzetništva kod nas, a i šire, čak i zaštićeniji od svećenika seksualnih zlostavljača, jer za svoje gadne rabote ekspresno dobivaju i ugovorenu nagradu i odštetu.

Narod, naravno, misli da je to posve normalno.

Sretan vam Prvi maj!

Inače, u Hrvatskoj Prvi maj nije praznik rada nego obljetnica "vojno-redarstvene" akcije Bljesak na kojoj se nose crne majice s oznakama Za dom spremni!

Narod, naravno, misli da je to posve normalno.

Zadnji put osvježeno: 1. maja 2020. godine