Parada (1. svibnja 2025. godine)

PARADA

Kamo odlaze laste
Tako rano jutros?
Čim izađe sunce
Podigne se i opet zastor
Te predstave
I sve krene ispočetka
Užurbano i cvrkutavo.
Kad bi mogao pogledati izdaleka
Vidio bi kako sunce
Čim grane
Podiže velike rojeve svakakvih stvorova
Koji ustaju da rade
Jedu i lete
Prave gnijezda.
Vidio sam jučer
Gnijezdo u Dobrinju
I lastavicu koja je drhteći
Stalno preletavala
Tamo, amo
Pokušavajući ograditi
Taj svoj komadić svijeta.

Sanjao sam noćas paradu
U Zagrebu
Kroz Ilicu.
Ljudi su bili lijepo odjeveni
i raspoređeni u kolone
Po pripadnosti
I sjećam se da sam neke prepoznao
Iako su već odavno mrtvi.
Sa mnom su bili neki
Koje sam u prošlom životu
Zvao prijateljima
I pomagali su mi da prenesem
Nekakav namještaj?
Da.
Nosili smo kroz Ilicu
nekakve lagane fotelje.
Valjda sam u snu htio
Ograditi svoj komadić svijeta.

Antonio Šiber, 2025.

<< Facebook sažaljenja U malom gradu >>

Zadnji put osvježeno: 1. svibnja 2025. godine