O nacionalizmu i nacionalistima (10. studenog 2018. godine)

Nacional-totalitarizam (13. veljače 2018.)

Kaže Vučić da je viđenje devedesetih godina kod Hrvata i Srba dijametralno različito. Sigurno da je različito, jednako kao što je različito viđenje devedesetih godina kod Srba. I jednako kao što je različito viđenje devedesetih godina kod Hrvata. Nije valjda da Vučić misli da nečija nacionalnost toga predodređuje za odnos prema svijetu i povijesti i da je nacionalna pripadnost prvi korak i temelj za svo ostalo promišljanje, koje uvijek mora biti ukorijenjeno najprije u krvi i naciji?

Zapravo misli. Jednako kao što misli i naša predsjednica koja si umišlja da trbuhozbori osjećaje cijelog hrvatskog naroda. Jer i ona, kao i Vučić, igra ulogu medija kroz kojeg progovara cijeli narod, a taj narod povijest i svijet prvo mora doživljavati kroz nacionalnu pripadnost koju njih dvoje tako srčano utjelovljuju i iskorištavaju, naravno. Prvo nacija, a onda sve ostalo - to je taj nacionalistički totalitarni pogled na svijet kroz posve suženu optiku.

Takav je narod na koji se oni pozivaju bezimena, homogena, istomisleća masa koju se uzbudi i smiri po potrebi, potpali i ohladi uvijek igrajući na istu kartu: vi ste Srbi, oni su Hrvati i naši su svjetovi odvojeni. Taj je nacionalizam totalitarna i krvava rabota čak i kad je svježe obrijan i namirisan i kad umilno zbori o "budućnosti", jer će i u toj budućnosti biti dovoljno da onog drugog identificiraš u okviru omražene nacionalne kategorije te da ga tako dehumaniziraš po potrebi. Ako opet bude potrebe za krvlju. On nema imena osim onog hrvatskog. Ili srpskog.

Hrvatska značkica i srpska značkica na reveru.

Pišem prijateljici koja je zastranila

Prijateljice, niste u pravu. S nacionalistima se nikako ne može razgovarati prihvaćajući njihove pretpostavke. U trenutku kad prihvatite njihove kategorije, možete se kladiti da Vam je ta rasprava izgubljena. Eventualno možete "poletjeti" od jednog nacionalizma do drugog. Kod nacionalista je pretpostavka uvijek ista: funkcionalno društvo može se izgraditi SAMO na temelju JEDNE nacije, a ta je nacija definirana krvlju, tlom, nekakvim genima i mitskom poviješću (kod nas i vjerom) - to je kategorija od koje oni polaze. Stoga, u trenutku kad počnete drugima prebrajati zrnca, Vi zapravo upadate u njihovu zamku. Ali niste upali samo Vi, nažalost, bilo ih je milijune i milijune devedesetih, a puno ih je i sad. Takve se pretpostavke naprosto moraju odbaciti, a u temelju svakog promišljanja zajednice mora biti prvo ČOVJEK - dobar ili loš, poželjno je da bude dobar i nenasilan, da prihvaća zajednicu s drugima i da njoj želi doprinositi koliko može, ali i da ako hoće može nenasilno biti i protiv većinskog mišljenja, odbaciti svo svoje naslijeđe i tradiciju i da ga nitko zbog toga ne maltretira. Tek poslije možemo razgovarati o Hrvatima i Srbima, genima i vjeri, ako baš moramo. Dakle, aksiom o genima i krvnim zrncima se naprosto mora u startu odbaciti da bi se moglo slobodno i daleko misliti.

Sve će teže biti zamišljati nacije kao odvojene i zatvorene entitete, nego će se o njima skoro sigurno morati razmišljati kao o mjestima susreta sa susjedima, drugima, poviješću, kulturom, i nijedna nacija si neće moći dopustiti luksuz da se ogradi i izolira, inače će sigurno uvenuti u svojoj nacionalnoj bajci. Nijedna nacija napose ni ne postoji kao izolirani genski i kulturni entitet. I u drugim nacijama ima ljudi koji su u posve istom položaju kao i mi, u posve istim problemima, imaju posve jednaku bolesnu djecu, nefunkcionalnu državu, birokraciju, tajkune i lopove koji ih deru, a nacija se često koristi naprosto kao maska pred očima, da od zastave ne vide gdje su i s kim su.

Nadalje, kad bismo baš išli brojati gene, našlo bi se i među "najvećim" i "najsrpskijim" Srbima, kao i među "najvećim" i "najhrvatskijim" Hrvatima svakakve krvi. Nije to ništa neobično jer su krv i geni zapis osvajanja, silovanja, preseljavanja, maltretiranja, klasne podređenosti, ali i prevara i nevjera mnogo slađe vrste. Našlo bi se tu i slatkog i strasnog koliko Vam je volja, a tako i treba.

Htio sam nešto napisati pa pomislio da nema tko čitati i prekinuo

To je svjetonazor koji se temelji na ideji da se sva društvena i (novija) povijesna dinamika mogu razumjeti samo kroz optiku konkretne nacije i drugih, njoj redovito neprijateljskih nacija. U takvoj optici nijedan individualni akter ne djeluje samo kao pojedinac, nego se pravi karakter njegove djelatnosti razotkriva tek kad se spozna kojoj (neprijateljskoj) naciji pripada. Pojedinac nikad ni ne postoji kao pojedinac nego samo kao dobro uklopljeni pripadnik svoje nacije ili nacionalni izdajnik.

Takvi su pojednostavljeni modeli očito neadekvatni za opis društvene stvarnosti i povijesti pa se često nadopunjuju lažima i modifikacijama stvarnosti i povijesti tako da se one prilagode nacionalističkom modelu. Ta naizgled jednostavna interpretacija svijeta iznimno je zavodljiva zato što je široko razumljiva kao i sve pojednostavljene, a navodno sveobuhvatne interpretacije u koje spadaju i teorije zavjere. Nacionalizam i jest neka vrsta teorije zavjere s obzirom da u objašnjenja stvarnosti redovito uključuje i zavjere protiv konkretne nacije.

Ideje na kojima se nacionalistički svjetonazor temelji su neoriginalne, klišeizirane i otrcane. Na svaki se problem odgovara na jednak način, pozivajući se na naciju, sukob nacija te na domoljublje i žrtvu za naciju kao univerzalno rješenje svih problema. Radi se o banalnom modelu o kojem je nužno razmišljati zbog odobravanja masa iako mu to, naravno, ne daje nimalo dodatnog intelektualnog legitimiteta. Zlo koje široko ukorjenjenje takvih modela redovito izaziva također je na izvjestan način, u arendtovskom smislu, banalno - ljudi koji ga uzrokuju često su posve obične, neoriginalne ili pak glupave individue ispranih mozgova koje su sposobne zatomiti svaki element ljudskosti, empatije, instinkta i ljubavi ako se ne uklapa u utuvljeni nacionalistički narativ.

Nacionalistički mudroslovi i učenost mržnje

Postoji kod nas, a to je i svjetski trend, klasa ljudi koji sebe nazivaju mislećima i intelektualcima, a sve što rade je da najgore predrasude, mržnju, nacionalizam i ksenofobiju oblače u učene i lijepe riječi. Svugdje su dotični iznimno popularni jer izrastaju na velikoj podlozi onih koji mrze, ali ne znaju o tome slatkorječivo i "učeno" divaniti pa im se i njihova mržnja, kad čuju "misleće", učini kao nešto veličanstveno.

Hrvatice i Hrvati

Iskreno, ja bih volio kad bi Hrvatice i Hrvati u obraćanju naših političara značilo isto što i građanke i građani Republike Hrvatske - bilo bi to na kraju normalno za državu svojih građana.

No, to ne može biti isto sve dok je na snazi jedna od izvorišnih osnova Ustava RH koja kaže:

Dakle, RH po tome nije prvenstveno država hrvatskih građana nego je država glavnog naroda i manjinskih naroda. Sve dok je ta odredba na snazi, Hrvatice i Hrvati neće biti isto što i građanke i građani Republike Hrvatske, koliko god se netko pretvarao da je tako, drage Hrvatice i Hrvati.

Kažu da nisam odavde

Malo je onih koji su po nečemu vrijedni i inspirativni, a da zastupaju inačicu okrutnog nacionalizma koja graniči s rasizmom i fašizmom. Oni koji su po nečemu uspješni i vrijedni, kreativni, obično uviđaju da se inspiracija i znanje nužno mora tražiti izvan granica definiranih nacijom i teritorijem te s vremenom shvaćaju da im je domovina dobrota i kreativnost čovječanstva, neograničena rođenjem i nacijom.

Oni koji ostaju u mentalnim okvirima tmurnog nacionalizma čine to i zato jer su odatle odavno otišli oni koji vrijede pa se u tim okvirima mogu osjećati snažnije i bolje nego kao građani čovječanstva.

Slovenac Kardelj i Rom Kardeli

Slovenci su, kao i svi ostali narodi na području bivše Jugoslavije, podijeljeni kad je zajednička prošlost u pitanju. Kod jednih se osjeti određeno razumijevanje za taj sustav i okolnosti u kojima je nastao, a kod nekih čak i nostalgija, dok su drugi su iznimno oštri. Ovi drugi su često i slovenski nacionalisti, premda ne uvijek.

Sjedimo tako na jednom polu-službenom ručku, negdje 2010. godine čini mi se, i brbljamo o koječemu. Naravno, kad se susjedi iz bivše države nađu na okupu, priča uvijek nekako krene o politici. Pa se spominjalo da je Josip Broz zapravo napola Slovenac - po majci. A onda sam ja krenuo lagano provocirati koristeći tu činjenicu da konstruiram tezu kako su Slovenci zapravo najzaslužniji za bivšu državu - eto, Tito je pola Slovenac, a najveći ideolog te države bio je također Slovenac - Edvard Kardelj.

Dvoje se mojih kolega preko puta uskomešaše, a onda mi je kolegica lijepo dala do znanja da Kardelj nije bio Slovenac. Kaže, tko zna po čijoj je on naredbi došao ovdje. Nema takvog prezimena u Sloveniji. Radi se zapravo o rumunjskom Romu - Kardeliju.

Kako bi Kardelj takav kakav je bio i mogao biti Slovenac, uostalom.

Fizika na hrvatskom, srpskom i bosanskom (30. siječnja 2017.)

Moram priznati da nisam ni znao da postoji toliko jezika i da su toliko međusobno različiti. Ako sam dobro shvatio, Hrvati u Brčkom žele učiteljicu Hrvaticu jer nova učiteljica, Bošnjakinja, ne govori hrvatski nego bosanski?

Ajd' dobro! Pa se sjetih, kad sam ja jednom davno išao u školu uopće mi nije bilo važno na kojem su jeziku knjige i zbirke iz fizike nego što u njima piše.

Evo, ostalo mi je još nekoliko njih, mnogo manje nego kad sam bio osnovac i srednjoškolac, pa reko' da fotkam. Izgleda da je to svojevrsna ekskluziva ovih dana, obrazovati se na toliko jezika :)

Hrvatska matematika i njemačka fizika (18. travnja 2018.)

Die Deutsche Physik, njemačka fizika, također arijevska fizika - rasistička ideja o nacionalno i rasno obojenoj znanosti - pravoj, "njemačkoj fizici" nasuprot "židovske fizike". Istaknuti proponent "njemačke fizike" bio je nobelovac i nacionalsocijalist Philipp Lenard. "Židovska fizika" je prema Lenardu bila pretjerano teorijska, spekulativna i odvojena od stvarnosti, za razliku od stvarnosne, životne, "njemačke fizike" utemeljene na eksperimentu. Glavni je predstavnik "židovske fizike", prema Lenardu, bio Albert Einstein - otac moderne fizike čije su teorije dobile spektakularnu eksperimentalnu potvrdu tijekom 20. stoljeća.

Lenard je tvrdio:

Slobodan Prosperov Novak jučer je na okruglom stolu koji je organizirala Udruga stopostotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida 1. skupine, ustvrdio da postoji "hrvatska matematika":

Demokratska legitimacija mita

Nacionalizam je naprosto dominantna ideologija na ovim prostorima. To znači da razumni i uključivi argumenti koji se tiču jezika i kulture ne prolaze. Ništa tu nije novog od devedesetih. To je stvar većine i demokracije koja može demokratski legitimirati i laž ako je potrebno i sukladno omiljenoj ideologiji.

Američki nacionalisti, a da i ne znaju

Suzy Hansen, The Guardian, kolovoz 2017.

Nacionalizam kao dop

Inzistiranje na domoljublju i zajedništvu u mirnodopskom vremenu govori o društvu koje ne može egzistirati u normalnom, mirnom modu; o društvu kojem je stalno potreban ushit, adrenalin, agresija, magla, mit i doping da bi preživjelo iz dana u dan.

Iliri, Srbi i Hrvati (13. svibnja 2016.)

Bio sam večeras u knjižnici "Bogdan Ogrizović" u Zagrebu na promociji romana Ilirik Mladena Blaževića.

Knjigu su vrlo zanimljivo predstavili Mladen i Zvonimir Bulaja, a sve je, kao što te promocije i obično završavaju, završilo s "bisernim" pitanjima publike:

1) Jedan (Hrvat?) je tvrdio da se Hrvati ovamo nikad nisu doselili nego da su oni zapravo Iliri. Naravno, prirodan produžetak te tvrdnje uvijek ide tako da su Hrvati tu oduvijek, nasuprot Srba koji su dotepenci - Iliri su tu tek usput da se ta tvrdnja podvuče. Spominjali su se postoci genetskih markera (E7, 40 %, 50 % ?!) i te uobičajene spike.

2) Jedan (Srbin?) je tvrdio da su se Hrvati sve do stoljeća 13. (?) križali s tri prsta isto kao i Srbi (?!)

3) Jedan (Hrvat?) je tvrdio da su Hrvati (zapravo Iliri) odavno pisali hrvatskom ćirilicom i da su je oni proširili svim došljacima na ovim prostorima (pa i Srbima naravno).

4) Jedan (?) je tvrdio da su Hrvati došli iz Irana (ovo je bila najobičnija primjedba iz publike večeras).

I tako... Znam da nema veze s Mladenovim "Ilirikom" koji je kladim se odličan, ali ako sam koga i ovako zainteresirao za čitanje - neka :)

Nacionalizam kao lavinski fenomen iliti požar

Nacionalizmi se hrane nacionalizmima. Fašizmi se hrane fašizmima. Potpali prvi strah drugim strahom i pojačaj drugi strah rasplamsalim prvim strahom. Zato je toliko nacionalista tamo gdje se susreću nacionalizmi.

A lijepe stvari nikako da se razgore. Ne gore kako treba nego tinjaju, stalno na rubu gašenja, ni ne vide se od požara koji haraju unaokolo.

Povijest je povijest požara. Uljepšana povijest je lažna priča o tinjajućoj dobroti. Dobrota nikad nije zapalila šumu, samo su je spominjali kad je sve izgorjelo. Do idućeg požara.

Geni kameni

Identitet je zajebana stvar. Ako ga nisi sam sebi stvorio, onda ćeš ga morati uzeti od tate, mame, djeda, babe i tako to ode do stoljeća sedmog.

Reforma nacionalnog školstva

Čitam u novinama da je najbolja hrvatska škola američka.

Kad ti podvale lošu hranu

Nacija je nešto kao ligament. Kažu ti da je meso pa se godinama zabavljaš žvačući li ga žvačući, a nikako da ga sažvačeš.

Sline cure, a nikakve koristi ni prehrane od toga nema.

Zadnji put osvježeno: 25. studenog 2018. godine