Nekoliko crtica o optimizmu (25. svibnja 2018. godine)

Novi optimizam i najbolji od svih svjetova

Johan Norberg, autor knjige Progress: Ten Reasons to Look Forward to the Future (Napredak: deset razloga da se veselimo budućnosti) i jedan od apostola "novog optimizma", tj. ideje da živimo u svijetu koji nikad nije bio bolji i koji će i u budućnosti biti sve bolji i bolji zahvaljujući znanstvenom napretku, u vezi s izborom Trumpa kaže:

Mislim da bi moglo biti da ćemo za nekoliko godina misliti da je odlično što je Trump pobijedio. Jer da je izgubio, a Hillary pobijedila, ona bi postala najomraženija predsjednica modernog doba, a Trump i Bannon bi to iskoristili da izgrade alt-right medijsko carstvo, stvarajući tako lavinu mržnje, a nakon toga bi se idući put mogao pojaviti discipliniraniji kandidat - pravi fašist, a ne samo netko tko ga oponaša.

Ovo je panglossijansko-leibnizovski argument koji Voltaire ismijava u Candideu: "... da Kolumbo nije na američkom otoku dobio sifilis [i donio ga u Europu] ... mi ne bismo imali čokoladu ..." ili "... da zato što je vulkan eruptirao u Lisabonu, nije mogao eruptirati ni na jednom drugom mjestu."

Naravno, svaka se grozota može sagledati i s optimistične strane i "novi optimisti" su na ciničan način u pravu - svijet bi mogao biti i gore mjesto nego što jest.

Topla voda, a ne optimizam

Oni koji nakon sveg napretka znanosti i tehnologije u zadnjih dvjestotinjak godina tvrde da se definitivno živi bolje otkrivaju toplu vodu. Zar bi se nakon svega toga trebalo živjeti lošije? Ljudi zbog napretka znanosti i tehnologije mogu živjeti "bolje" (po odabranim mjerljivim kriterijima) i u najgorim, najnepravednijim i najneslobodnijim društvima.

Pravo je pitanje KOLIKO bolje se živi, a koliko bolje i održivije bi se MOGLO živjeti na podlozi znanstveno-tehnološkog napretka te koliko nam društveni poredak i raspodjela moći i bogatstva to onemogućuje. Drugo je pravo pitanje može li se ovako "bolje" živjeti unedogled ili sadašnji ekonomski i klasni poredak iscrpljuje resurse i ekosustav da bi mase bile zadovoljnije, a oni najbogatiji besramno bogati.

Bogomoljka

Anka Mrak Taritaš i optimizam

Kad nešto pođe dobro, ne može završiti dobro - PESIMIST

Kad nešto pođe dobro, ne može završiti krivo - OPTIMIST

Kad nešto pođe krivo, ne može završiti krivo - VJERNIK

Kad nešto pođe krivo, ne može završiti dobro - ANKA MRAK TARITAŠ

Pinker kaže da je sirotinji danas dobro pa možete biti i sirotinja

- Svjedočimo urušavanju srednje klase, ona ne postoji ili neće još dugo postojati, kako Vi, s obzirom na Vašu obitelj i uvjete iz kojih dolazite možete to smatrati napretkom?

- Pa, dio napretka je da je ono što danas smatramo siromašnim vrlo različito od onoga što se smatralo siromašnim u vremenima mog djeda. Stoga stanje u kojem siromašni žive danas znači da većina ljudi u bogatim zemljama kao što su Kanada i SAD, čak i ako su siromašni, nisu gladni niti gladuju, odjeveni su i ne nose prnje, vjerojatno imaju TV, vjerojatno imaju grijanje zimi. Stoga je dio napretka da se naša zamisao o siromaštvu izmijenila. To ne znači da trebamo biti ravnodušni prema preostalom siromaštvu, upravo suprotno, ali trebali bismo uzeti u obzir što je poboljšalo živote ljudi. Dio urušavanja srednje klase je da su neki od njih otišli u višu srednju ili višu klasu, a, naravno, siromaštvo koje preostaje je nešto zbog čega bismo trebali biti ozbiljno zabrinuti, ali u isto vrijeme ne biti ravnodušni ili ne primjećivati sile koje su učinile da je siromašnima mnogo bolje danas nego što im je bilo u vremenima moga djeda.

odlomak iz intervjua sa Stevenom Pinkerom na CBC radiju od 18. svibnja 2018. godine (moj prijevod)

Pinker je dakle najobičniji apologet društva sirotinje i njihovih gospodara i bez obzira na svu "zabrinutost" i "znanost" kojima špikuje svoje ideje, on zapravo zagovara ideju da je posve u redu ako srednja klasa pređe u "ono što danas smatramo siromašnima" jer "onima koje danas smatramo siromašnima" uopće nije tako loše. Ne nose više prnje i imaju TV. Pinker je dakle, kao i Norberg, zapravo najobičniji dr. Pangloss. Njegov "napredak" svodi se dakle na to da su ga već u 18. stoljeću i "prosvjetiteljstvu" na koje se poziva (knjiga mu se zove Enlightenment now), vrlo dobro pročitali 😉 Evo opet pravog blebetavog dr. Panglossa iz Candida koji zvuči posve isto kao i dr. Pinker:

.. da Kolumbo nije na američkom otoku dobio ovu bolest ... mi ne bismo imali čokoladu ... Turci, Indijci, Perzijanci, Japanci nisu znali ništa o [sifilisu], ali postoji dovoljno razloga za vjerovanje da će ga i oni upoznati za nekoliko stoljeća.

Ovo je po Pinkeru i Panglossu, naravno, najbolji od svih mogućih svjetova, a ako i nije svakako vodi njemu, još samo malo moramo biti zabrinuti i sve će biti u redu, a vi koji ćete postati siromašni, vama će biti sasvim u redu i nećete morati nositi prnje. Znanost, čovječe, znanost !

Bogomoljka

Noam Chomsky i optimizam roblja

Robovima je bilo mnogo bolje u ranom 19. stoljeću nego u ranom 18. stoljeću. Je li to dobar argument za održanje ropstva?

Noam Chomsky, odlomak iz razgovora sa studentima (moj prijevod).

Hrvatska više nema vremena za čekanje, već je vrijeme za entuzijazam, optimizam, kreativnost, ali i težak zajednički rad.

Blaženka Divjak, ministrica znanosti i obrazovanja RH (rujan 2017. godine)

Optimizam je opijum za narod.

Milan Kundera, Šala

<< Crtice iz nedavnog čitanja ... Obrazovanje za potrebe tržišta >>

Zadnji put osvježeno: 25. svibnja 2018. godine