Kidričevo. Prvi dio.

Kidričevo (6. ožujka 2017. godine, materijal iz 4.3.2017.)

Kidričevo izranja iz šume. Osvijetljena industrijska upravna zgrada s bistom (iznad). Ispod biste piše (moj prijevod sa slovenskog):

Boris Kidrič rođen je 10. travnja 1912. godine u Beču. 1941. godine stupio je u narodnooslobodilačku vojsku i bio je jedan od organizatora Osvobodilne fronte slovenskog naroda. Sudjelovao je na Zboru poslanika slovenskog naroda u Kočevju. Poslije rata, 1945. godine, postao je prvi predsjednik slovenske vlade. Umro je 11. travnja 1953. godine u Beogradu. Već 12. travnja 1953. godine Izvršno vijeće Narodne republike Slovenije po njemu je nazvalo Tvornicu glinice i aluminija, školu i naselje, koje danas nosi ime Kidričevo.

Tvornica glinice i aluminija Kidričevo, 1958.

Josip Broz Tito u obilasku Tvornice glinice i aluminija u Kidričevu, 1958. godine.

Dana 22. travnja 1973. godine Mjesna zajednica Kidričevo povodom dvadesetogodišnjice revolucionarove smrti postavila je spomenik u memorijalnom parku između trgovine Merkator i Tovarniške ceste. Mještani Kidričeva su za njega samodoprinosom skupili jednu trećinu sredstava, a znatan dio je doprinijela i Tvornica glinice i aluminija Boris Kidrič Kidričevo. Spomenik je rad akademskog kipara Viktora Gojkoviča i jedan je od prvih javnih spomenika tog autora. Gojkovič je portret ostvario u akademskoj maniri s arhaičnim osmijehom.

Tvornica glinice i aluminija Kidričevo, 1960.

Prizor iz Tvornice glinice i aluminija u Kidričevu, 1960. godine.

U prvim danima 2011. godine portret Borisa Kidriča je ukraden. Društvo Talum je od kipara Gojkoviča naručilo izradu novog portreta namjeravajući ga vratiti mještanima općine Kidričevo na mjesto na kojemu je i bio. Župan Općine Kidričevo nije se suglasio sa svečanim obilježavanjem ponovnog postavljanja portreta i zato je društvo Talum odlučilo da ga postavi pred svoju upravnu zgradu.

Boris Kidrič je jedna od najprijepornijih osoba slovenske povijesti. Jedni ga smatraju privrednim stručnjakom, zaslužnim za oslobođenje od okupatora pa čak i očuvanje slovenske nacije, a drugi ga nazivaju zločincem, "crvenim teroristom" koji je tijekom II svjetskog rata provodio metode terora u obračunavanju s "klasnim neprijateljem". Oni prvi će na to pripomenuti da je "klasni neprijatelj" bio u ogromnoj većini na strani okupatora i često sudjelovao u ubojstvima i deportacijama Slovenaca u fašističke i nacističke logore. Oni drugi će reći da su i Kidrič i njegovi posijali mnogo boli i smrti i da je njihovom izravnim činjenjem stradao i veliki broj nedužnih ljudi i djece.

Istinu treba tražiti dobro gledajući kroz sve to. Tako barem ja mislim. Eufemizam "borac protiv komunizma" danas se često koristi da se zločinima koje su počinili komunisti opravdaju i sakriju zločini koje su počinili navodni "borci protiv komunizma". Povijest koja se ispravlja i otkriva ne smije postati laž.

A što se tiče spomenika Borisu Kidriču, mnogo je poznatiji i prijeporniji onaj u Ljubljani, iza Cankarjevog doma autora Zdenka Kalina i visok preko 4 metra.

Kidričevo je mjesto izraslo oko industrije, plansko naselje izgrađeno zbog aluminija. U njemu nema trgova. Kidričevo je niz ulica koje se sreću pod skoro pravim kutevima između kojih su zgrade za radnike (iznad i ispod; kliknite na fotografije da ih prikažete u dvostrukoj rezoluciji).

Ovo je čudno mjesto u šumi imalo razne posjetitelje, među njima parlamentarnu delegaciju Gane koja je tvornicu posjetila 1960. godine (ispod) ...

Članovi parlamentarne delegacije Gane u Tvornici aluminija i glinice u Kidričevom, 1960. godine.

... i predsjednika Republike Mali, Modiba Keitu koji je tvornicu posjetio godinu kasnije (ispod).

Predstavnici općine i mnogobrojnih organizacija iz Ptuja, Lojzka Stropnik, Janko Vogrinec i drugi dočekali su visoke goste u Kidričevom. Cijeli put do Kidričevog bio je jednako kao i u Ptuju pun stanovnika koji su priredili gostima na putovanju po Sloveniji ljubazan prijem. []

Već oko 9 ujutro ispred tvornice glinice i aluminija u Kidričevom skupilo se mnoštvo ljudi da bi pozdravili predsjednika Keitu. [] Kad je predsjednikova kolona prošla kroz špalir u tvornicu, mnoštvo ga je, a posebno omladina, oduševljeno pozdravljalo. []

Potom, kad se zahvalio na lijepom prijemu, Modibo Keita s pratnjom i suprugom uputio se u tvorničke prostore. [] Posvuda su ga radnici toplo primili.

Nakon jednosatnog obilaska domaćini su pozvali predsjednika Modiba Keitu na zakusku i uručili mu spomen-plaketu. Tom je prilikom visoki gost još jednom zahvalio na prijemu i ustvrdio da je obilaskom tvornice bio vrlo zadovoljan te da je bio iznenađen pažnjom koju su mu iskazali. []

Na izlazu iz upravne zgrade mnoštvo je načinilo špalir kroz koji su automobili prošli. Svatko je htio posljednji put vidjeti predsjednika daleke države, svatko još jednom mahnuti... Djeca su obasula automobil cvijećem tako da je oproštaj bio vrlo srdačan.

Boštjan Pire, Ptujski tednik 23. lipnja 1961. godine (moj prijevod sa slovenskog).

Predsjednik Republike Mali Modibo Keita s pratnjom u Tvornici glinice i aluminija "Boris Kidrič" u Kidričevom 1961. godine.

Dvojica radnika fotografirana u restoranu tvornice (okrepčevalnici; ispod), također 1961. godine, vjerojatno ne razgovaraju o posjetu Modiba Keite. Vani lijeva kiša, a njih dvojica su se sklonili. Jedan jede kobasicu i komad kruha, a drugi puši i pije (sok?). Možda je ovaj s kobasicom bio u obližnjem Ptuju pa prepričava vijesti iz vanjskog svijeta.

Od 1. siječnja 1962. godine restoran (menza) u Kidričevom vodilo je ugostiteljsko poduzeće "Haloški biser". Zgradu je financirala tvornica, a bila je pojam veličine i moderniteta. To je poduzeće preuzelo i brigu za samce iz doma za samce te za obitelji koje nisu same kuhale. Restoran je pored hrane nudio i sva pića i duhanske proizvode. A da bi omladina u Kidričevu imala i malo razonode, uprava poduzeća priređivala je ples u restoranu svake druge nedjelje između 16h i 20h. Tada su mladi gosti mogli kupiti bezalkoholna pića.

Katja Zupanič u Zborniku Občine Kidričevo, 2010. godine (moj prijevod sa slovenskog).

A navečer svatko u svoju zgradu (ispod). Treba rano leći i rano ustati. Zbog aluminija.

U općini Kidričevo je godine 1961. živjelo 3267 stanovnika, a do 1971. godine njihov se broj povećao na 3337. [] Prometna povezanost kraja s općinskim središtem Ptujem, regionalnim središtem Mariborom i republičkim središtem Ljubljanom bila je dobra - kako u autobusnom tako i u željezničkom prometu. Dnevno je dolazilo i odlazilo 80 autobusa u smjerovima Ptuja, Maribora, Celja, Ljubljane, Murske Sobote.

Katja Zupanič u Zborniku Občine Kidričevo, 2010. godine (moj prijevod sa slovenskog).

Tvornica glinice i aluminija Kidričevo, 1961. godine. Fotografirao Dragiša Modrinjak.

Na [području socijalno-zdravstvene djelatnosti] radili su Zdravstveni dom Kidričevo i pokrajinski odbor Crvenog križa Kidričevo, a izvan teritorija općine i Zavod za socijalni rad Ptuj, koji se bavio prije svega socijalnim problemima. Njima se bavila i stručna služba Tvornice glinice i aluminija.

Katja Zupanič u Zborniku Občine Kidričevo, 2010. godine (moj prijevod sa slovenskog).

1954. godine naselje je dobilo dom zdravlja, pekaru, dvije trgovine, 150 garaža i veliku dvoranu. Obnovljen je stari bazen i dograđen olimpijski. 1965. godine izgrađene su jaslice i dječiji vrtić.

Iva Ferlinc u Zborniku Občine Kidričevo, 2010. godine (moj prijevod sa slovenskog).

Današnji vrtić u Kidričevu rad je Mojce Gregorski i Ajde Vogelnik Saje i možda je najljepša zgrada u naselju (ispod).

U lipnju 1949. godine sindikat Tvornice glinice i aluminija počeo je graditi fiskulturni stadion. U planu je bila i izgradnja gimnastičke dvorane, ali kako za to nisu imali nikakvog kredita, izgradnja dvorane je napuštena. [] Građevinski nacrt uključivao je nogometno igralište s trkalištem, tribine, objekt s garderobama i uredima, rukometno igralište, igralište za odbojku i dva teniska igrališta bez garderoba (njih su dogradili kasnije).

Gregor Dončec, Nogometni klub NK Aluminij - Kidričevo: zgodovinski oris nogometne igre v Kidričevem od nastanka 1950 do 2010, diplomski rad, Univerza v Ljubljani, Fakulteta za šport (2010). Moj prijevod sa slovenskog.

Kidričevo, izgradnja stadiona 1949. godine

Početak izgradnje fiskulturnog stadiona u lipnju 1949. Iz diplomskog rada Gregora Dončeca (2010).

Nova sportska dvorana u Kidričevu (ispod) otvorena je 25. ožujka 2011. godine i nalazi se odmah pored osnovne škole.

1958. godine, pionirska ekipa NK Aluminija, djeca radnika Kidričeva natjecala su se u Mariboru. Gregor Dončec piše (moj prijevod na slovenski):

Pioniri NK Aluminija prvi put su sudjelovali na službenom nogometnom prvenstvu u Mariborskom nogometnom podsavezu. Kako je radnički kolektiv bio vrlo mlad, sastavljen pretežno iz poluseljačkog sloja i to pretežno iz zaostalih krajeva kao što su Haloze i Slovenske gorice, koji do ulaska u tvornicu tj. naseljavanja u novom naselju nisu imali nikakvih iskustava sa sportskom djelatnošću, klub jednostavno nije imao dovoljno djece. Tako su s teškoćama sastavili ekipu pionira, a za ekipu omladinaca nisu imali dovoljno djece.

Većinom bosonoga i slabo odjevena pionirska ekipa iz Kidričeva koju je vodio trener Jože Huzjan prikazana je na fotografiji ispod. Na tom su natjecanju u Mariboru osvojili uvjerljivo zadnje mjesto. Osvojili su ipak 3 boda, dok je pobjednik NK Branik iz Maribora imao 15 bodova.

Kidričevo, pionirska ekipa NK Aluminij u Mariboru 1958. godine.

Pionirska ekipa NK Aluminij iz Kidričeva na natjecanju u Mariboru 1958. godine. Fotografija preuzeta iz diplomskog rada Gregora Dončeca (2010).

NADOPUNA: (5.11.2018.) Jučer sam obišao retrospektivnu izložbu fotografija Stojana Kerblera (rođ. 1938.) u Modernoj galeriji u Ljubljani. Kerblerove fotografije prikazuju siromašni život seljaka s Haloza (Ptuj), dječake koji vade krumpir i okopavaju vinograde, zaboravljene starce u trošnim kućercima, djevojčice i bake koje idu u crkvu u najboljoj odjeći, mlade fante rumenih lasi s cigaretom koja im nehajno visi s usta, seljake koje nisu uspjeli prodati kravu u Ptuju ...

Kerbler, elektrotehnički inženjer po struci, veći je dio radnog vijeka proveo u Kidričevu, u tvornici glinice i aluminija. Tamo je također imao prilike fotografirati i to profesionalno jer je radio u tvorničkom listu. Njegove fotografije iz radne svakodnevice su izuzetno zanimljive, pogotovo što se to i ne bi očekivalo u takvoj okolini. Tu su jaki kontrasti i zrake svjetla koje prodiru kroz prozorčiće u mrak tvornice, radnici koji kao crni mravi na pozadini od bijelog dubokog snijega dolaze na posao i izborana lica varioca i utovarivača ...

Ispod donosim dvije fotografije koje sam načinio na izložbi, no svakako bi trebalo pogledati Kerblerove originale koji su nešto suptilniji.

Stojan Kerbler, Varilec (1976)

Stojan Kerbler, Srečanje (1965)

>> Kidričevo, drugi dio

<< Žužemberk

Kidričevo, drugi dio >>

Zadnji put osvježeno 15. studenog 2018. godine