JEDAN SASVIM DOBAR DIMNJAK

Žurio sam jutros
Da obavim sve na vrijeme
Da mi izvade krv
I potraže u njoj sve one gadosti
Iz kojih gataju –
Jedan mi je nedavno rekao
Da uzalud bježim
I da ću im se već vratiti
Slomljenih nogu i užarenih pluća
Neće proći ni cijeli mjesec.
A prošao je.

Žurio sam jutros
Tako da obavim sve na vrijeme
I još stignem prije nego što isteče sat
Za parking
Kad ugledah cvijet cikorije
U pukotini asfalta
I pomislih kako je to jedan posve lijep
Cvijet cikorije
Iako je problijedio
Kako cikorija zna problijediti
U kasno popodne –
Ova je požurila jutros.
Pa opipah svoje noge
I pomislih kako su to još posve dobre noge
I udahnuh duboko
U još posve dobra pluća
U jednom sasvim dobrom vremenu
Koje je jedino koje imam
A ja ga nemilice trošim
Žureći zbog parkinga, oklada i prognoza
I izmišljenog vremena
Koje bi tek moglo biti
Iako je to posve nesigurno.

"Kako sam uspio tako brzo zaboraviti
Sve o čemu sam toliko riječi napisao?",
Rekoh naglas, na čuđenje dvojice radnika
Koji utovaruju šutu u kombi
I stadoh da vidim šareni dimnjak
Između dviju krošnji kestena
Koji dosad uopće nisam primijetio.