Bukovac u Cavtatu

Bukovac u Cavtatu (19. lipnja 2012. godine)

soba, atelje u rodnoj kući Vlahe Bukovca

Hrvati se tu i tamo ipak prisjete i mnogih jedinstvenih ljudi koji se nisu bavili nogometom. Govorim to kao svjedok nedavnog sveopćeg oduševljenja hrvatskom nogometnom reprezentacijom, masovnog posjeta navijača i "navijača" Poljskoj te neke vrste ponosa koji zrači iz tih ljudi kad se spomenu imena hrvatskih nogometaša.

Kad se spomene Hrvatska, padnu mi na pamet ljudi iz nekih drugih branši i nekih drugih profila. Vlaho Bukovac je sigurno jedan od njih. To je bio čovjek koji se svojom slikarskom vještinom mogao mjeriti s bilo kim u svom vremenu.

I zato ako posjetite Cavtat, nemojte propustiti posjetiti i rodnu kuću Vlahe Bukovca koja je pretvorena u muzej s njegovim slikama (fotografija iznad prikazuje atelier, treći kat tog muzeja), uključujući i "Fantaziju" (fotografija ispod), njegovu možda najprepoznatljiviju i najupečatljiviju sliku. U desnoj i lijevoj koloni prikazao sam uvećane detalje slike; Vlahinu glavu, glavu njegove kćeri i dvije lutke.

Kustosica muzeja kaže da je muzej dobro posjećen ljeti, da je uglavnom prazan zimi, ali kaže i da se posjetitelji više zanimaju za namještaj nego za Bukovčeve slike. Turisti. Od namještaja se sjećam kompleksne tute - kakališta i kade s ložištem za grijanje vode.

Na slici ispod Vlaho je portretirao svog brata Jozu Fagionija (1885. godine).

Evo šta piše na folijama prilijepljenim na zidovima muzeja:

Rodna kuća Vlaha Bukovca (1855 - 1922), jednog od najznačajnijih hrvatskih slikara, tipična je cavtatska kuća s kraja 18. i početka 19. stoljeća.

Kuću je kupio slikarev djed, talijanski mornar Giuseppe Fagioni, koji se u Cavtatu oženio i stalno nastanio; nadogradio ju je prvo Bukovčev otac, a zatim i sam Bukovac.

Kuća je sastavljena od dvije izvorno zasebne jedinice od kojih je zapadna bila jednokatna sve do 1898. godine kada ju je Vlaho Bukovac nadogradio i na cijelom prostoru kata uredio atelier.

Unutrašnjost istočnog dijela kuće zadržala je usitnjenu prostornu podjelu dok zapadni dio čine velike prostorije: prostor gospodarske namjene u prizemlju, tinel na prvom katu te atelier na najgornjem katu kuće.

Već nakon Bukovčeve smrti njegove kćeri uredile su atelier kao izložbeni prostor koji su otvarale za posjetitelje. Sredinom šezdesetih godina kuću od nasljednica otkupljuje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, da bi je 1976. godine prepustila tadašnjoj Općini Dubrovnik koja upravljanje kućom povjerava Umjetničkoj galeriji u Dubrovniku.

Kuća Bukovac, u sklopu Muzeja i galerija Konavala, ponovo je otvorena za javnost 2004. godine.

Stalni postav muzeja čine Bukovčeva djela koja prezentiraju sve faze slikarevog opusa. U tinelu na 1. katu izloženi su portreti i slike intimističkog obiteljskog karaktera dok su u atelieru predstavljene sve važnije slikareve faze preko pariške, zagrebačke, cavtatske pa do posljednje praške. U ostalim prostorijama kuće postavljen je izbor iz zbirke namještaja i osobnih Bukovčevih stvari.

Slika ispod je raniji Vlahin autoportret (1890. godine) i nalazi se u prostoru tinela, kao i prethodne tri slike.

Kod Bukovca je zanimljivo što se vrlo dobro snalazi u različitim pristupima slici i sceni, u različitim tehnikama prikaza. Sve to govori o njegovoj velikoj vještini, ali i sklonosti eksperimentu. Slika ispod je minijatura, možda 10 cm x 15 cm. Vlaho traži svjetlost.

Vlaho Bukovac rođen je 4. srpnja 1855. godine u Cavtatu.

Vlahov djed, talijanski mornar Giuseppe Fagioni, sklonivši se jednom prilikom od nevremena u cavtatskoj luci odlučio je tu i ostati. Kupio je malu kuću i oženio se Anom Kličan. Najmlađi od njihovo troje djece, Agostino nadogradit će kasnije očevu kuću u kojoj će živjeti sa svojom ženom Marijom Perić i djecom Jozom, Vlahom, Anom i Gjorgjom.

Djetinjstvo i mladost Vlaho proživljava daleko od obiteljskog doma. Već sa 11 godina odlazi sa stricem Franom u New York. Nakon stričeve smrti umjesto u školu poslan je u popravilište za malodobne na Hearts Island no spletom sretnih okolnosti nakon četiri godine vraća se u Cavtat. Kako ne bi roditeljima bio na teret petnaestogodišnji Bukovac odlučuje plovidbom zarađivati za život te parobrodom "Osmi dubrovački" kao mornar putuje na relaciji Carigrad-Liverpool-Odesa. Pomorski život ubrzo je okončan nesretnim padom u štivu broda. Upravo za vrijeme oporavka nastaju prvi slikarski radovi na zidovima rodne kuće u Cavtatu.

Ispod: portret Bukovčeve kćeri Marije, Prag 1908. godina.

1873. godine s bratom Jozom odlazi u Peru. Zarađuje oslikavajući željezničke vagone, međutim već nakon godinu dana odlazi u San Francisco. Počinje izrađivati portrete po narudžbi, a pozitivne kritike ohrabruju njegovu odluku da se vrati u Europu i studira slikarstvo. Za vrijeme kratkog boravka u Cavtatu priprema se za studij slikajući portrete svoje obitelji.

1877. godine pod utjecajem dubrovačkog pjesnika Meda Pucića obiteljsko prezime Fagioni pohrvatio je u Bukovac.

Ispod: autoportret, Prag 1921. godina.

1877. godine uz pomoć Meda Pucića odlazi u Pariz. Zahvaljujući maloj studiji "Ruka" biva primljen na Ecole des Beaux Arts u klasu profesora Cabanela.

1878. godine po prvi put izlaže na jednoj od najznačajnijih svjetskih izložbi - Pariškom salonu.

Još za vrijeme školovanja i života Parizu često slika i boravi u Cavtatu, Cetinju, Korčuli, Splitu, Zadru. Velik broj portreta ostavlja u Engleskoj, gdje od 1886. godine boravi u nekoliko navrata.

1892. godine Vlaho Bukovac oženio se mladom Jelicom Pitarević iz Dubrovnika s kojom će imati četvero djece, sina Aga i kćeri Ivanku, Jelicu i Marju.

U donjem lijevom kutu slike ispod piše: "Mili i dobri Ćaća u 80toj godini. Vlaho Bukovac, Cavtat, 24 junija 1908."

Dolaskom u Zagreb 1893. godine Bukovac postaje centralna figura i kreator hrvatske umjetničke scene, pokretač likovnih događaja te svojim utjecajem na cijelu generaciju mladih slikara sudjeluje u stvaranju temelja hrvatske moderne.

1896. godine sa Čikošem i Frangešom uređuje hrvatski paviljon na Milenijskoj izložbi u Pešti.

1897. godine osniva Društvo hrvatkih umjetnika i izlaže na II Biennaleu u Veneciji.

Slika ispod je portret Bukovčevog sina. Na njoj Vlaho piše: "Naš Ago u punoljetnosti".

1898. godine u Umjetničkom paviljonu organizira veliku izložbu Hrvatski Salon, prvo reprezentativno predstavljanje hrvatskih umjetnika.

Te iste godine, neposredno prije otvaranja izložbe, zbog kulminacije nesuglasica s Izidorom Kršnjavijem, Bukovac razočaran napušta Zagreb i povlači se u svoj rodni Cavtat.

U Cavtatu ostaje četiri godine. Slika vedute i pejzaže Cavtata i dubrovačkog kraja, portrete obitelji i prijatelja. Za župnu crkvu sv. Nikole slika dioramu "Kristov grob", veliku scenu u nekoliko planova koja se i dan danas uoči Uskrsa postavlja u svetištu crkve. U to vrijeme oslikao je i strop Bondinog teatra u Dubrovniku.

1900. godine izlagao je na "Svjetskoj izložbi" u Parizu, a 1901. godine po drugi put izlaže na venecijanskom Biennaleu.

1902. godine odlazi u Beč gdje 1903. ima veliku samostalnu izložbu.

Za vrijeme boravka u Beču, Bukovcu stiže poziv iz Praga na upražnjeno mjesto izvanrednog profesora na Akademiji likovnih umjetnosti. Posljednjih dvadesetak godina života provodi u Pragu posvećujući se pedagoškom radu, a gotovo svako ljeto provodi u domovini.

Slika ispod je portret Branka Radulovića nastao 1910. godine u Pragu.

portret Branka Radulovića, Vlaho Bukovac

Za vrijeme rata piše autobiografsku knjigu koja je tiskana pod imenom "Moj život" 1918. godine u Zagrebu.

Posljednji put posjećuje Cavtat 1920. godine.

Umire 23. travnja 1922. u Pragu.

Kuća Vlahe Bukovca u Cavtatu važna je za njegovo slikarstvo. Između ostalog i zato jer je Vlaho na zidovima kuće načinio svoje prve slikarske radove. U svojoj autobiografiji Bukovac kaže: "Rekoh ćaći da ću mu ja slikama i uresima iskititi kuću i to onako kako sam vidio od nekog slikara Zabedea iz Dubrovnika. I tako učinih. To su uprav prvi moji slikarski radovi."

Živi aktovi na slici ispod nastali su u Zagrebu 1887. godine. Ponekad je dovoljno samo malo da shvatite nečiju veličinu, a ovi Bukovčevi aktovi su svakako dobar primjer.

<< Dubrovnik revisited

Idrija >>

Zadnji put osvježeno 22. srpnja 2018. godine