Zelingrad (3. studenog 2012. godine)

Rekonstrukcija Zelingrada

Gusta magla se iz šume, preko polja i čistine prikrada kućama. Ništa je ne može zaustaviti sad kad je sunce na zapadu ostavilo svoj zadnji krvavi trag. Zrak je slan i mokar kao hladan znoj. Između stupova dalekovoda vijuga siva bujica i sa sobom odnosi vrhove krošanja koje na njoj plutaju kao otoci. Škripavi zvuk puzajuće magle postaje zveckav. Sve glasniji i glasniji, dok se magla ne zakovitla kao dim ponesen vjetrom što je naglo huknuo iz šume.

Neumrli vitezovi zelinski vitlajući mačevima sijeku gmižuću zmijsku neman i urlaju da otjeraju strah. Zveče sjajni oklopi i svježe iskovani bodeži, a magla se uvija kao zasječena gujavica i bježi pod zemlju.

Zelingrad, pristup

Eto, tako me se nekako dojmila magla u Svetom Ivanu Zelini, u predvečerje nakon posjete Zelingradu (iznad). Šteta, dan i nije bio pogodan za fotografiranje, pogotovo u blizini zelingradske ruševine okružene debelom šumom, barem 5 kilometara udaljenoj od najbliže čistine.

Zelingrad, sa strane

Zelingrad je izgrađen zbog obrane od Tatara, a gledajući današnju ruševinu teško je zamisliti kako je nekad izgledao, premda rekonstrukcija na fotografiji koja je otvorila ovaj post izgleda prilično uvjerljivo (fotografirana je obavijesna ploča pored ulaza). Evo što piše na obavijesnoj ploči:

GODINA GRADNJE: U dokumentima se prvi put spominje 1295. godine, ali vjerojatno je stariji od sredine 13. st.

ARHITEKTURA: Kompleks gradskih elemenata opasan je obrambenim zidom iz kojeg na sjever izlazi okrugla obrambena polukula na koju se na sjeverozapadu naslanja ulazna polukula. Na jugozapadu se nalazi čvrsta poligonalna zgrada s južnim obrambenim zidom koji vodi do polukule na jugoistoku.

INTERIJER: Unutrašnjost je podijeljena u dva dijela: sjeverni ili stambeni dio koji se sastojao od dvije prostorije, te južni dio koji je prostor unutrašnjeg dvorišta.

POSEBNOST: Od više srednjovjekovnih utvrđenih gradina jedino se još mogu vidjeti ostaci Zelingrada. Kao ruševina spominje se od 1635. godine. Tijekom povijesti mijenja mnoge vlasnike - Nikola, sin Petra Ludbreškog, obitelj Bychkele, obitelj Zapolja, obitelj Kerečeni, Mikulići i Crnkovići. Posljednjih godina u vlasništvu je i pod upravom Muzeja Sveti Ivan Zelina.
Zelingrad, poligonalna kula

Fotografija iznad prikazuje "poligonalnu zgradu". Drveće podmuklo svojim korijenjem izvaljuje drevne zidove. Nema više ni vitezova zelinskih ni Tatara, ali je šuma neuništiva.

Zelingrad, poligonalna kula

U Zelingradu su, barem prema obavijesnim pločama, u tijeku "istražni i konzervatorski radovi", a nositelj projekta je Muzej Sveti Ivan Zelina. Čini se da je nešto i napravljeno na poligonalnoj zgradi na koju su postavljena, nažalost zaključana, vrata. Prošli sam put u Zelingradu bio prije više od 10 godina i otad se nije mnogo promijenio. Možda bude bolje za 10 godina ... Kod nas i tako sve ide ili nikako ili polako.

<< Lokve i Fužine Vinagora, Pregrada i Velika Horvatska >>

Zadnji put osvježeno 3. studenog 2012. godine