Vražji zeleni mužek (27. rujna 2011. godine, materijal iz 25. rujna)
Ovog ljeta na otoku Cresu jednu smo večer večerali razgovarajući s bračnim parom umirovljenika iz Slovenije. Njih su
dvoje zaljubljenici u Hrvatsku i vrlo je dobro poznaju. Ja sam naravno iskoristio priliku da se pohvalim sa svojom
varijantom zidarskog slovenskog jezika, ali sam brzo odustao jer su me oni bolje razumjeli kad sam govorio na
hrvatskom. Grrrr.... Bili su njih dvoje posvuda u Hrvatskoj pa smo brbljali o otocima, o Rastokama, o Plitvičkim
jezerima, o Zagrebu ... sve dok nisu spomenuli Zeleni Vir i Vražji prolaz. A onda sam se sjetio da sam nešto o tome
načuo, sjetio sam se i da se ta mjesta nalaze u Gorskom Kotaru, blizu Skrada, a njihovo oduševljenje učvrstilo me je
u namjeri da Zeleni Vražji i posjetim. To smo i učinili.
Iz Zagreba do Skrada stignete za čas ako idete autocestom. U Skradu postoji putokaz prema Zelenom viru, a cesta koja tamo vodi
uska je i nepregledna, na mjestima oštećena vodom i ledom pa treba biti pažljiv. No, nakon 3-4 kilometra spuštajućeg
krivudanja, doći ćete ispred munjare (! da, upravo tako na njoj i piše) "Zeleni vir". Osim munjare (hidroelektrane), nalazi se
tu i jedan ugostiteljski objekt gdje trebate kupiti ulaznice (15 kuna po osobi). Nakon toga se možete zaputiti u šumu, stazom
prema Vražjem prolazu.
Na fotografiji iznad prikazan je dio te staze. Staza je slabo održavana, a kako su neke strukture drvene, u silnoj
vlazi oko Vražjeg prolaza počele su već i propadati. Uostalom, ne kažu vam bezveze na obavijesti na ulazu na stazu da je
koristite na vlastitu odgovornost (!).
Vraži prolaz je dugi usjek u stijenama koji je izdubila voda. Jedan njegov dio prikazan je na fotografiji iznad. Svo područje je izuzetno bogato vodom i vlažno. Leća mog fotoaparata bila je cijelim putem maglovita. Mahovina je sveprisutna i uspijeva u tami šume. Prekriva stijene i drveće (fotografija ispod).
Kad prođete kroz Vražji prolaz, staza se još malo nastavlja i završava u Mužekovoj spilji. Spilja je velika, ali ako nemate svjetiljku, nećete baš ništa u njoj vidjeti. Oni koji imaju više vremena i volje, mogu stazicom oko spilje nastaviti kroz šumu. Taj će ih put dovesti do skradske željezničke stanice. Mi smo se vratili nazad da vidimo još i "vodopad" kako su nam objasnili kad smo kupovali karte. Put do vodopada vodi pored munjare (slika ispod) pa uz brdo.
Nakon uspona, staza se izravna i brzo ćete stići do vodopada visokog rekao bih tridesetak metara. Na tom se mjestu nalazi i dio postrojenja munjare. Vodopad Zeleni vir prikazan je na fotografiji ispod.
Vratite se nakon uspona natrag prema munjari. Pored nje naći ćete prekrasno jezerce s malim slapom (fotografija ispod). To je mjesto gdje se bogatstvo vode osjeti najsnažnije. Kakve boje! Da je bilo toplije pao bih u iskušenje da se okupam.
Boje koje sam vidio već najavljuju jesen. Crveno i smeđe (fotografija ispod). Gorani se sunčaju pred svojim kućama jer znaju da će zima svaki čas. Kako Zeleni vir izgleda zimi?
Sveukupno, za obilazak najužeg središta Zelenog vira, kako sam opisao u tekstu iznad, trebat će vam oko 80-90 minuta laganog hoda.
| << Kroz vrata sreće Žanca | Od Zaroka do Škuljice >> |
Zadnji put osvježeno 27. rujna 2011. godine