U naše zdravlje (23. studenog 2012. godine)
Kad se Primož i ja kucnemo, pogotovo kad smo u dobrom raspoloženju nakon dana kojeg smo uspješno prevalili preko leđa, onda kažemo:
A onda nagnemo s guštom. Jer, ipak, osim u naše "zdravlje" pijemo i za svoje voljene. I tad se naši svjetovi spoje. Primož misli
na svoje, koje ja samo donekle znam, ja mislim na svoje, koje on samo donekle zna, ali obojica smo sretni. Nije da samo
pijemo, naši su dragi tu s nama, barem svaki put kad se kucnemo.
Nas dvojica, pravi pravcati znanstvenici i patološki racionalni tipovi smo, u stvari, u tim trenucima praznovjerni i slabi. I on i ja vrlo dobro znamo
kako svijet radi i da nas, što god on i ja činili i kojim god se bogovima klanjali, to neće spasiti od gubitka ili nevolje. Ili
ćemo prvo otići mi, ili će prvo otići netko od onih u čije zdravlje pijemo.
Rekao bih da mi to činimo kao ritual, kao mantru, kao prkos protiv nevolje koja nas sigurno očekuje. Mi ističemo svoju zastavu
ljubavi u svijetu koji nemilosrdno gazi svaki cvijet koji uspijemo sačuvati od suše.
Ljubljana. Emona. Fotografirano 27. studenog 2012. godine.
| << Knjige koje me uporno traže | Najbolji od svih svjetova >> |
Zadnji put osvježeno 16. studenog 2012. godine