Tragovi goveda (22. lipnja 2016. godine)

Negdje sam pročitao da oko 10 % djece rođene u braku ima biološkog oca koji nije muž njihove majke^*.

Kad bih ja imao kćer od 18 godina ne bi mi uopće bilo važno da li je "moja". Mislim, šta ima veze? Živio si s djetetom, bio s njom od kad je prvi put dreknula pa dok se, evo, upravo, nije "smrtno" zaljubila. Učio si je najboljem od onoga što znaš. Čija bi mogla biti nego moja? Pa i ako nema moje gene. Mislim, šta ima veze? Mogao bih se možda naljutiti na njenu mamu. Ovisno o situaciji.

A možda je meni lako govoriti o tome ovako "teorijski", kao što i obično govorim o stvarima? Ne znam. Znam samo da postoje ljudi koji takvim situacijama nisu bili dorasli.

Takve su se situacije događale oduvijek pa i početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća, pojačane užasima tek svršenog rata, pljačkom i nasiljem dezertera-kaderaša, a i bivših vojnika koji su se na bojištu svega nagledali i vratili se drukčiji. Neki bolji, a neki i gori. Kao i poslije svakog rata.

Roman "Tragovi goveda" Mladena Blaževića (2008) bavi se vremenom oko onog prvog velikog rata, ali rat i konkretno vrijeme možda za sve ono što se u njemu događa i nisu presudno važni. Na kraju, uvijek se pojave iste situacije. I uvijek iznova jedni prođu ispite koji pred njih život stavlja, a drugi ne. Glavni junak Blaževićeve knjige, Petar zvani Šuljovan, suočen s ispitom da njegova kćer možda i nije njegova, nalazi na njega fenomenalno ljudski odgovor – mala je ista njena mama, Ana. A to ne može biti loše. Stvar riješena.

Ipak, svijet u kojem žive likovi "Tragova goveda" bistriji je nego ovaj naš. Lakše se vidi kroz njega i bolje se zna šta valja, a šta ne, tko je lupež, a u kome ima dobrote. Kao što Ljudina kaže,

U ovom našem svijetu teško je da ima veće laži od te i svatko tko je zagrebao samo malo ispod njegove površine zna da je teško naći dobra čovjeka, a da najveći lopovi postaju cijenjeni ljudi. Veliki borci za "pravdu". Po tome je svijet "Tragova goveda" pomalo bajkovit, koliko god da da je okrutan i grub – vidi se u njemu još one istine i dobrote koja je isparila iz našeg svijeta.

Radnja Blaževićevog romana odvija se u bogatom selu s gostionicom, pilanom, mlinom, kamenolomom, trgovcima stokom, putevima i koncesijama na puteve, bogatim šljivicima i prepečenim dvoguzim rakijama. Svijet je to koji svako malo zastane i skupi se u gostionici gazde Gnjace, gdje paradiraju najčudniji likovi što ih ovi naši geni i odgoj mogu sastaviti, od revolucionara i kurvara do lopova i budala, pijanaca i klauna, kradljivaca stoke, ratnih profitera i ubojica. Blaževiću ne nedostaje sočnih i paprenih riječi da opiše svakoga od njih:

To je svijet nezadovoljnih muževa, očeva što imaju samo kćeri, ugovorenih brakova i djevojaka uvijek, naravno, pogrešno zaljubljenih. U neku protuhu ili siromaha:

Djed Ivica

Nema u onome što sam pročitao kod Blaževića mnogo toga što mi nije na neki način bilo poznato. Zato znam da nije slagao više nego što je bilo potrebno. A bilo mi je poznato zato što su životi ljudi slični, bez obzira zovu li se Ignjatija, Moša, Ivica ili Anton i križaju li se s tri prsta ili vjeruju u Lenjina. Radi se o sličnosti koju stvaraju život i smrt, ljubav i mržnja. O odabiru pravih skretanja kad nas život suoči s teškim izborima i kad znamo da će nas odluka pred koju smo dovedeni zauvijek odrediti.

"Tragovi goveda" puni su takvih odluka i ispita na kojima ne prolaze svi dobro. Pa ni oni najbolji. Ali žive. Kreću ispočetka ako treba. S kćerima koje nisu njihove. Pa šta. Barem su iste kao njihove majke, a to ne može nikako biti loše. Ako si pravo muško.

Djed Anton

^* Često se čuje broj od desetak posto djece kojima je kao biološki otac naveden muškarac koji to nije. Taj se podatak temeljio i na istraživanjima između 1957. i 2002. godine koja su gensku nekompatibilnost djeteta i oca određivala iz krvnih grupa ili DNA testiranja. Novije procjene ipak sugeriraju da je točan broj vjerojatno desetak puta manji, oko 1 do 2% – vidjeti npr M.H.D. Larmuseau, K. Matthijs i T. Wenseleers, Cuckolded fathers rare in human populations, Trends in Ecology & Evolution 31, P327 (2016). Ova razlika može biti rezultat ranijih pogrešaka u testiranju te odabira uzorka očeva i djece koji nije bio posve nasumičan, a može biti i da se postotak u zadnjih dvadesetak godina smanjio.

Zadnji put osvježeno 4. svibnja 2022. godine