Sobna kala, 31. ožujka 2020. godine

Zima nije godišnje doba omiljeno među slikarima cvijeća. No, zimi cvijeća ipak ima, a ovdje ne mislim na proljetnice koje izbiju prije nego što je proljeće i došlo, nego na sobno cvijeće. Kod moje mame dobro uspijevaju orhideje, afričke ljubičice i kale, a sva sam ta tri cvijeta slikao ove zime. U ovom ću postu prikazati nekoliko skica/slika sobne kale.

Sobna kala (Zantedeschia aethiopica) vrlo je elegantan cvijet, nježne, ali i oštre forme čiji cvijet podsjeća na ilustracije iz udžbenika diferencijalne geometrije. Vidi se to lijepo i na slici iznad ( >> kliknite na sliku da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji) koju sam naslikao 15. siječnja ove godine.

Kale sam slikao u vazi, obično nekoliko cvjetova kombiniranih s nekoliko listova koji su se tako održavali dugo, ali ipak polako propadali i trunuli, što se i vidi na nekima od ilustracija, npr. na ovoj iznad naslikanoj 31. siječnja ( >> kliknite na sliku da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji). Na bijelim se "cvjetovima" (zapravo spatama - posebnim modifikacijama pricvjetnih listva - vidi post o >> anturiju) vidi tada sve više smeđe, ali i sivo-plave boje. Moram ovdje pripomenuti da su originali slika ljepši od skenova u ovom postu jer moj starinski skener slabo lovi vrlo blage nijanse sive, skoro bijele, koje daju oblik i boju naslikanom cvijetu.

Rod Zantedeschia potječe iz Afrike, a biljka pripada obitelji Araceae kao i >> anturij, o kojem sam već pisao. Kod nas se ta obitelj naziva kozlaci i skoro svima im je zajednički karakteristični "klipni" cvijet - spadiks. Iz cvijeta na klipu nastaju bobičasti plodovi koji su redovito otrovni - kod nas su prepoznatljiv obični i pjegavi kozlac s grozdom bobica (zapravo klipom prekrivenim bobicama), a spata se često ne opaža jer se osuši kad se bobice zacrvene i narastu.

U Sungeru kod Mrkoplja (ako niste bili, obavezno posjetite!), u maloj močvarnoj depresiji, krajem osamdesetih dokumentirano je nalazište Calle palustris u divljini [1], a nađena je i u Crnoj Mlaki i Varaždinskim Toplicama - kod nas se ova biljka zove močvarni zmijanac (zmijinac). Ima je izgleda i u Ljubljanskom Barju, barem se tamo mogla naći krajem osamdesetih [1]. Calla palustris malo je dalja rođakinja sobne kale - sobna kala zapravo i nije kala, ali to je jedan od uobičajnih problema s klasifikacijama koje su nekad bile drukčije, a kasnije su se neki rodovi odvajali. Močvarni zmijanac kod nas se vodi kao kritično ugrožena biljka i strogo je zaštićena biljka, a zadnjih nekoliko godina ima napora da se sungerski lokalitet registrira kao zaštićeni prirodni spomenik.

Sobna kala klasificira se kao umjereno toksična biljka i to uglavnom zbog oksalatnih kristala koje sadrži. Oni mogu izazvati iritaciju kože, oticanje usta, jezika i grla što može dovesti i do poteškoća u disanju. Bubrežni kamenci građeni su najčešće upravo od kalcijevog oksalata, a on se u većoj mjeri nalazi, zanimljivo, i u špinatu.

Povijesna botanička ilustracija (ispod) preuzeta je iz botaničkog časopisa Addisonia (vol. 12) koji je izdavao njujorški botanički vrt od 1916. do 1964. godine. Addisonia je bio jednostavan časopis - uz lijepu ilustraciju išao bi jednostavan i čitljiv opis biljke o koje se radi. Uz ilustraciju sobne kale između ostalog piše:

Ispod ilustracije može se pročitati potpis M. E. Eaton. Radi se o Mary Emily Eaton (1873 - 1961), engleskoj botaničkoj ilustratorici koja je bila glavna ilustratorica Addisonije u njene tri prve dekade i koja je za taj časopis, kao uposlenica botaničkog vrta, načinila više od 800 lijepih ilustracija. Eatonica je bila dobro obrazovana slikarica, a jedno je vrijeme izrađivala i ilustracije na poznatom worcesterskom porculanu. 1909. posjetila je brata u Jamajci i tamo se posvetila slikanju kukaca i cvijeća. Iz tog perioda ostalo je i nekoliko njenih lijepih akvarela jamajčanskih prizoza, mora, obale i kokosovih palmi.

Njena je kala lijepa, ali mnogo su spektakularnije njene ilustracije kaktusa u monografiji The Cactaceae koje je radila za autore, američke botaničare Brittona i Rosea. Oni su kaktuse skupljali po cijelom svijetu, a na neke su čekali godinama da procvatu. Kad bi procvali, hitno su ih nosili Eatonici da ih ona ilustrira. U to je doba Eatonica imala i svoj ured u njujorškom botaničkom vrtu i po pričama suradnika mogla je te prekrasne ilustracije načiniti vodenim bojama u jedno prijepodne (!). Izradila je i uistinu sjajne ilustracije gljiva za priručnik Field book of common gilled mushrooms : with a key to their identification and directions for cooking those that are edible Thomasa Williama Sturgisa iz 1928. godine.

U doba Velike depresije, 1932. godine, dobila je otkaz u njujorškom botaničkom vrtu, nakon čega je teško nalazila posao u SADu. 1947. godine se vratila u Englesku gdje je i umrla 1961. godine. Tužna priča zapravo. I danas u njujorškom botaničkom vrtu vole pričati o Eatonici, ali obično izostavljaju činjenicu da su joj dali nogu kad je bilo gusto.

[1] J. Topić and Lj. Ilijanić, Calla palustris L. (Araceae) in Croatia, Acta Bot. Croat. 48, 189 (1989).

Zadnji put osvježeno: 31. ožujka 2020. godine.