Slapnica (15. veljače 2015. godine)
Ponedjeljak. Još jedan ponedjeljak. Još jedan ponedjeljak ... Treba pobjeći pomisli o još jednom ponedjeljku u ovakvu sunčanu
nedjelju.
Može se svakako. Na primjer, autoputem do Jastrebarskog, a onda cestom do Krašića, preko Pribića pa do Medven Drage. Tu je
početak puta. Kurija Medven prikazana je na slici iznad, a cesta nekih pedesetak metara prije nje skreće prema kamenolomu.
Odatle postaje šumski makadamski put kojim prometujete, naravno, na vlastitu odgovornost prema dolini potoka Slapnica.
Cijelo vrijeme vožnje putem razmišljao sam o >> Kamačniku. Potok i dolina Slapnice ne zaostaju mnogo za ljepotom Kamačnika; ovdje doduše nema šminkerskih drvenih mostića koji vas vode s jedne na drugu stranu potoka, rukohvata i klupica, ali ljepota prirode je tu. I visibabe su tu!
U dolini Slapnice barem su dva slapa - Vranjački slap (fotografija ispod načinjena je neposredno pod slapom) i slap Brisalo, visoki oko 15 metara, no ni jedan od tih slapova nije uz potok Slapnicu nego uz pritočne potoke.
Do Vranjačkog slapa se popesmo, ali od Brisala smo odustali. Klizavo je, snijeg je prekrio trulo lišće pa se opasno kliže, a ovuda otkako je snijeg pao nitko i nije prošao osim nas (vraćamo se svojim tragom; ispod) ...
... i srna, naravno (ispod).
Drveće i lijane (ispod). Nebo.
Na kraju doline je Draganov mlin (ispod; prizor neposredno pored mlina). I danas naseljen, imamo sreću da tu nekoga ima inače bi šumski put bio posve neprohodan - ne bi ga bilo razloga čistiti od snijega.
- Uh, kako je ovdje nekad bilo. Već u četiri ujutro, puna kuća. Mlin je stalno radio. I nismo samo mi bili, bilo je tu još mlinova, odavno. Bio je jedan gore, odronilo se brdo na njega. Kad su ga otkopali, našli su mlinara i mlinaricu. Mrtvi. On se bio dopola obrijao. Pola brade obrijano, a pola nije. Samo je mačka preživjela. Pod stolom. Poslije je tu zemlju moj djed kupio.
- Ima li još šta dalje gore, gospođo?
- Ima. Izvor potoka. Možda 700 metara. Kraj njega su jamare. Velike, velike i duboke rupe u kojima voda vrije. Kad krene iz Slovenije. To je strašno. A ograđene kamenom, kao da je netko slagao kamen do kamena. I duboke. Hoćete li rakije?
- Nećemo, hvala, idemo dalje. Idemo nazad.
Na mjestima je voda uokvirena betonom (iznad). Gledam apstraktne slike koje stvara voda prije nego se sruči niz slap (ispod).
Na mjestima se potok umiri. Pa lagano skrene izbacujući šljunak na sprud (ispod).
Treba se ovdje vratiti na proljeće. Razmišljam kako da to iskombiniram s proljetnim žumberačkim pastrvama na žaru. Lijepo je misliti lijepo, ako se se može. Nazdravlje.
| << Kai i Gerda u Turopolju | Stubički Golubovec >> |
Zadnji put osvježeno 15. veljače 2015. godine